Na današnji dan

Draga Matković – najstarija aktivna pijanistica (1907.)

U Zagrebu je 4. studenog 1907. rođena Draga Matković. Njezin otac bio je  Nijemac iz Sudeta Karl Auerhann von Hvezdobor. Bio je satnik austro-ugarske vojske stacioniran u Zagrebu. Oženio se za građanku čije porijeklo nije sigurno. Ubrzo nakon rođenja Karl se ubio, a dijete je posvojila pijanistica Sidonie Linke iz mjesta Ústí na Labi u Češkoj. Pomajka je bila iznimno stroga i podučavala je Dragu glasovir kad je ova imala tek tri godine. 

Prvi put je nastupila u časničkom kasinu u Češkoj sa samo sedam godina. Njezin je očuh isposlovao dozvolu da se Draga u 15. godini života upiše na studij kod profesora Franza Langera. S 19 godina postala je profesorica glasovira te učila svirati violinu i išla na sate pjevanja kod pjevačice iz bečke opere. Uslijedile su brojne turneje na kojima je svirala solo ili bila pratnja slavnim pjevačima. Najviše je voljela svirati na klaviru Blüthner.

Udala se za violinista Arthura Arnolda od kojeg se nakon pet godina razvela zbog skladatelja i spisatelja Karla Richarda Tschona. Tijekom Drugog svjetskog rata njezina se karijera pretvorila u zabavljačku svirajući za njemačke vojnike u Norveškoj i Grčkoj. Kad je na jednom koncertu htjela izvesti klavirski koncert Čajkovskog, dobila je zabranu nastupanja. Od uhićenja ju je spasio dirigent Bruno Schestak, ali je prognana iz Sudeta. Nakon toga se skrasila u njemačkom alpskom mjestašcu. 

Povodom svog 100. rođendana izvela je djela Joachima Raffa, Huga Reinholda, Frédérica Chopina, Franza Liszta und Felixa Mendelssohna. Tad je ušla u Guinessovu knjigu rekorda kao najstarija aktivna pijanistica. Iako je već bila u visokoj dobi, njezina je izvedba zadivila publiku. Za 102. rođendan praizvela je svoje djelo Tarantella. Draga Matković umrla je 29. srpnja 2013. u 106. godini života. I u posljednjim godinama njezine su izvedbe bile na najvišoj umjetničkoj razini. Zauzimala se za zaštitu životinja te je volontirala na odjelu za psihijatriju. 


Draga Matković svira Tarantellu na 102. rođendan.

Piše: Marsela Alić

Komentari