Zadnji preživjeli iz potopljenog rudnika spašeni su nakon 14 dana.
Čudesno spašavanje rudara iz urušenog rudnika kod njemačkog gradića Lengedea dogodilo se 7. studenog 1963. godine. Događaj je u Njemačkoj poznat kao Čudo iz Lengedea (njem. Wunder von Lengede). Radilo se o rudniku željeza u njemačkoj pokrajini Donjoj Saskoj (Niedersachsen). Pokraj toga rudnika bilo je dosta vode, potrebne za ispiranje rudače. Katastrofa se dogodila kad je blatna voda iz jezera provalila kroz nasip i potopila rudnik.
U rudniku je u trenutku potapanja bilo 129 rudara. Od toga, njih 79 uspjelo je odmah u prvim satima pobjeći pred vodom na površinu. Za ostalih 50 činilo se da nema spasa.
Ipak, pokazalo se da bi moglo biti preživjelih. Naime, u dijelovima potopljenog rudnika stvorili su se zračni džepovi u kojima su ljudi mogli disati, ali su bili zaglavljeni, bez mogućnosti da sami dođu do površine. Spasitelji su počeli bušiti rupe u potrazi za takvim zračnim džepovima. Nakon jednog dana spašeno je 7 rudara. Još jedno sondiranje stvorilo je vezu s dodatna 3 preživjela, no do njih je trebalo bušiti rupu dovoljno veliku da se kroz nju podignu na površinu. To je izvođeno pod visokim tlakom zraka, jer je dolje zrak uslijed prodora vode bio stlačen, pa je postojala opasnost od dekompresijske bolesti.
Nakon spašavanja te grupe, smatralo se da više nema nade da bi još netko preživio. Spasilačka je oprema uklonjena s terena. Dogovorena je i misa zadušnica za preminule.
Međutim, jedan radnik, prezimena Hütter, pojavio se s informacijom da postoji još jedno moguće mjesto za preživljavanje. Bio je to stari dio rudnika, koji se već dugo vremena nije koristio iz sigurnosnih razloga. U taj dio rudari u normalnim uvjetima nisu ni smjeli ulaziti, pa se na to mjesto pri spašavanju nije obraćala pozornost. Ipak, bilo je moguće da su u nuždi neki preživjeli krenuli upravo onamo.
Počelo se bušiti na tom dijelu. I doista, udarcima čekićem uspostavljena je komunikacija s preživjelima. Tamo se bilo sklonilo 20 rudara, no svega 11 ih je preživjelo do dolaska spasioca. Za njihovo izvlačenje bilo je potrebno bušiti rupu na dubinu od 59 metara. Izvučeni su nakon 14 dana boravka u potopljenom rudniku. Za izvlačenje je korištena tzv. Dahlbusch bomba – specijalna kapsula širine 52,2 centimetara u kojoj su jedan po jedan izvlačeni (nazvana je po rudniku Dahlbusch u kojem je prvi put upotrijebljena).
