Glavni dio teksta dokumenta zvanog Zlatna bula cara Karla Luksemburškog sastavljen je 10. siječnja 1356. godine. Tom su bulom ustanovljeni knezovi izbornici u Svetom Rimskom Carstvu. Radilo se o osobama s najvišim statusom u državi, koje su imale pravo birati cara. Sveto Rimsko Carstvo bila je izborna, a ne nasljedna monarhija, za razliku od velikog broja drugih europskih država.
Ispočetka je postojalo sedam knezova izbornika – tri Crkvena i četiri svjetovna. Trojica Crkvenih knezova izbornika bili su: knez-nadbiskup Mainza, knez-nadbiskup Triera i knez-nadbiskup Kölna. Svjetovni knezovi izbornici bili su: saski vojvoda, češki kralj, brandenburški markgrof i falački grof. Sustav u kojem su knezovi izbornici birali cara održao se do ukinuća Svetog Rimskog Carstva 450 godina kasnije (1806. godine).