Istočnorimski car Zenon vladao je 474. – 491. godine. Tijekom njegove vladavine u Carstvu su izbili brojni ustanci i religijske borbe, ali je uspio donekle stabilizirati državu.
Zenonovo ime prije stupanja na prijestolje bilo je Tarasiskodisa. Potjecao je iz maloazijskog plemena Izaurijaca, iz Anatolije. Njegov otac se visoko popeo u rimskoj hijerarhiji i postao konzul 448. godine. Tarasiskodisa je jednom prilikom otkrio da sin vojnog zapovjednika Aspara sprema urotu protiv cara Lava I., čime je stekao njegovu naklonost i pokazao se vrlo sposobnim generalom. Uzeo je novo ime – Zenon i oženio se za carevu kćer.
Istjerao je Vandale iz Epira i otjerao Hune i Gepide iz krajeva južno od Dunava. Proglašen je regentom samo desetak dana prije careve smrti. Nasljednik je trebao biti Zenonov sin Leo II., ali je rano umro. Stoga je Zenon sjeo na prijestolje. Njegov dolazak na vlast narod nije prihvaćao te je došlo do ustanaka. Njegova punica skovala je zavjeru i na prijestolje dovela svog brata Baziliska 475. godine. Dana 9. siječnja 475. Zenon i njegova izaurijska vojska morali su pobjeći iz Konstatinopola u Siriju. U egzilu je proveo 20 mjeseci i za to vrijeme je izgradio vojsku.
Bazilisk je postao vrlo nepopularan, a gospodarstvo propadalo. To je Zenonu omogućilo povratak na prijestolje bez borbe 476. godine. U preuzimanju vlasti pomogao mu je konzul Armatus, pa je Zenon njegovog sina proglasio cezarem pod imenom Lav, ali ga je nakon nekoliko godina svrgnuo, a Armatusa dao ubiti.
Nakon što je Julije Nepot, posljednji car Zapadnog Rimskog Carstva umro u Dalmaciji, Zenon je postao car obaju rimskih carstava. Međutim, zbog prazne blagajne, nedovoljno resursa i opasnosti sa svih strana, Zenon nije mogao preuzeti vladanje nad Zapadnim dijelom. Sve veću prijetnju predstavljaju Goti koji ga prisaljavaju na ustupke. Nakon nekoliko spletki i religijskih sukoba, koje nije uspio riješiti, Zenon je umro 491. bez nasljednika.
Piše: Marsela Alić
