Car Zapadnog Rimskog Carstva Honorije iznenada je umro sredinom 423. godine u Raveni. Upravo je on prenio prijestolnicu carstva iz Milana u Ravenu iz obrambenih razloga. Kako nije imao djece, njegov nećak Teodozije II. bio je njegov nasljednik. Teodozije II. bio je car Istočnog Rimskog Carstva i oklijevao je imenovati vladara zapadnog dijela. Tad je već postalo uobičajeno da dva cara vladaju carstvom te je zapadni dio bez vladara bio nekoliko mjeseci.
Priliku je iskoristio primicerij Ivan. Na toj funkciji bio je zadužen za popise vojske i imenovanja. Dana 20. studenog 423. u Rimu je proglašen carem. Vjerojatno su ga proglasili Senat i vojska. O njemu se ne zna mnogo, osim da je bio kršćanin i da je vjerojatno bio gotskog podrijetla. Nisu svi prihvatili novog cara Ivana. Nije ga priznao ni Teodozije II., ni zapovjednik u Galiji ni upravitelj Afrike Bonifacije, koji je prekinuo izvoz afričkog žita u Rim. Ivan je poslao vojsku na Bonifacija, ali bezuspješno.
Zatim je Teodozije II. 424. odlučio djelovati i za zapadnorimskog cara postaviti rođaka Valentinijana, sina Honorijeve sestre Gale Placidije. Imenovao je zapovjednika Ardaburija vrhovnim zapovjednikom vojske te ga poslao u Rim da sruši Ivana i postavi Valentijana na prijestolje. Ivanova vojska je zarobila Ardaburija, ali je ovaj uspio nagovoriti zapadnorimske časnike na puč protiv cara. Na kraju je Ivanu u svibnju 425. odsječena ruka, a potom glava.
Carem Zapadnog Rimskog Carstva proglašen je Valentinijan III.
Piše: Marsela Alić
