Odlučujući okršaj Rata za španjolsko nasljeđe, Bitka kod Villaviciose, dogodila se 10. prosinca 1710. godine. U tom su ratu dvije sukobljene dinastije pokušavale zadobiti španjolsko prijestolje nakon izumiranja španjolskih Habsburgovaca. Jedna od njih bila je francuska dinastija Bourbon, a druga austrijska grana dinastije Habsburg koju su podupirali Velika Britanija, Ujedinjene provincije (Nizozemska) i Portugal.
Habsburški kandidat Karlo, brat tadašnjeg austrijskog vladara i cara Svetog Rimskog Carstva Josipa I., uspio je steći potporu na području Katalonije, tako da je smjestio svoju prijestolnicu u Barcelonu (čak je i okrunjen za španjolskog kralja). Glavni vojskovođa Karla Habsburškog u Bitki kod Villaviciose bio je grof Guido von Starhemberg, austrijski časnik i aristokrat. Pristalice francuske dinastije Bourbon u Španjolskoj predvodio je Filip V., unuk moćnog francuskog kralja Luja XIV. Glavni francuski zapovjednik na terenu bio je vojskovođa Louis Joseph de Bourbon, poznatiji kao vojvoda od Vendômea.
Bitka je trajala od popodnevnih sati sve do ponoći, a glavno oružje obje strane bili su topovi (po 23 komada). Francuzi su imali oko 20.000 vojnika, a protivnička strana oko 14.000. Unatoš razarajućem djelovanju topništva pobjedu je donijela francuska konjica tzv.Dragooni, koja je probila protivničke linije i natjerala habsburšku vojske na povlačenje. Iako su obje strane nakon bitke svojatale pobjedu, broj mrtvih i ranjenih, oružje koje su pri povlačenju napustili Habsburgovci te strateške posljedice potvrdilo je francusku dominaciju u ratu.
Filip je španjolsko prijestolje konačno osigurao kad je Karlo napustio Španjolsku u travnju 1711. godine kako bi preuzeo prijestolje Svetog Rimskog Carstva nakon smrti svog brata Josipa I. Svoje pristalice iz Katalonije ostavio je na cjedilu, a kao zadnje uporište pala je Barcelona 1715. godine.
piše: Dražen Krajcar
