Na današnji dan

Bitka kod Tannenberga – kraj širenja Teutonaca na istok Europe – 1410.

Bila je to bitka koja je odredila daljnju sudbinu istočne Europe i jedan od najvećih srazova europskog srednjovjekovlja.

Bitka kod Tannenberga (poznata i kao bitka kod Grunwalda), u kojoj su se sukobili vojska teutonskog viteškog reda i snage Poljsko-litvanske Unije, dogodila se 15. srpnja 1410. godine. Bitka je bila vrhunac stoljetnog sukoba između Poljaka i tek pokrštenih Litvanaca protiv teutonaca koji su se od prve polovice 13. stoljeća nesmiljeno širili na istok.

Teutonci, koji su bili vitezovi – redovnici, prvotno su pozvani iz Svete zemlje da pokore poganske Pruse. Nakon što su izvršili zadatak očekivalo se da će se red vratiti u Svetu zemlju, ali njihove ambicije su ih zadržale na tom području. Gotovo dva stoljeća poslije pod vlašću moćnog Teutonskog viteškog reda bila je gotovo cijela južna i istočna obala Baltika, a njegove ambicije sezale su prema Litvi, Poljskoj i Rusiji.

Odlučujuća bitka, koja je odredila daljnju sudbinu istočne Europe, zbila se na u nizini između sela Grunwalda i Tannenberga i bila je jedna od najvećih bitaka europskog srednjovjekovlja. Točan broj vojnika se ne zna, ali brojke se kreću od 16 do 39.000 na poljsko-litvanskoj, te od 11 do 27.000 na teutonskoj strani.

Vojsku Poljsko-litvanske Unije, kojoj su pomagale mongolske i ruske trupe, predvodio je Vladislav II. Jagelović, a teutonce veliki meštar Ulrich von Jungingen. Sukobljene strane našle su se jedna nasuprot drugoj u ranu zoru, ali iako je Jagelović tek formirao svoje borbene redove teutonci su propustili priliku i nisu odmah krenuli u juriš. Zatišje je trajalo do podneva kada je Jagelović krenuo u napad. Borbe su potrajale cijeli dan s naizmjeničnim uspjehom. Tek poslijepodne prevladala je poljsko-litvanska brojčana nadmoć, a kobnim se pokazala taktička pogreška s početka bitke kada su Teutonci izgubili pješaštvo u naletu mongolske i litvanske lake konjice.


Mnoge teutonske vitezove pobili su litavski pješaci koje su činili seljaci željni osvete za spaljena sela te pobijene i porobljene sunarodnjake. Rijetki su Teutonci zarobljeni, a još manje ih je pobjeglo, a poginuo je i sam veliki meštar reda.

Rat je završen mirom u Torunu sljedeće godine, a označio je kraj širenja teutonaca na istok te početak propadanja tog viteško – redovničkog reda.

piše: Dražen Krajcar

Komentari