Današnji Belize naseljavao je narod Maja, čiji potomci još žive na tom području – dio poluotoka Yucatana. Pred kraj postojanja civilizacije živjelo je oko 400.000 Maja, a uzroci propasti oko 10. stoljeća nisu razjašnjeni. Tijekom kolonijalne povijesti područje Belizea gospodarski je bilo zanimljivo poglavito zbog mahagonija. Zanimljivo je da se stablo mahagonija danas nalazi na grbu i zastavi Belizea, a i općenito ga se smatra nacionalnim simbolom te države. Sa svojom površinom od 22.966 četvornih kilometara Belize je nešto veći od Slovenije i Izraela (kojem je prilično sličan po svom izduženom obliku u smjeru sjever-jug). Ipak, s obzirom na to da ima manje od 400.000 stanovnika, Belize je rijetko naseljen (ima najmanju gustoću naseljenosti od svih srednjoameričkih država).
Početkom 16. stoljeća na jukatanske obale stigli su Kolumbovi kapetani, a 1525. konkvistador Hernán Cortés krenuo je u osvajanje. Stanovništvo je dugo pružalo snažan otpor. U 17. stoljeću grad Tipu se čak uspio osloboditi kolonijalne vlasti i nakratko ostvariti samostalnost. U Beliezeu su se za vlast borili Španjolci i Britanci. Od 18. stoljeća u Belize dolazi sve više Europljana zbog drvne industrije i naseljavaju afričke robove. Krajem stoljeća robovi su činili 75 % ukupnog stanovništva Belizea. Ropstvo je ukinuto 1833. uslijed industijske revolucije i promjene načina rada. Britanci su de facto zavladali Belizeom iako je formalno to bio španjolski teritorij.
Nakon što su se Maje opet pobunile izbio je rat, a Belize je stekao status britanske kolonije 1871. godine i dobio naziv Britanski Honduras. Početkom 20. stoljeća rastao je otpor neeuropskih naroda protiv britanske kolonijalne vlasti. Prvi izbori na kojima su smjeli sudjelovati svi odrasli građani, bez obzira na pripadnost narodu ili kasti, održani su 1954. godine. Ipak, pod britanskom krunom Belize je ostao do današnjeg dana 1981. godine. Zanimljivo je da je čak i danas britanska kraljica Elizabeta II. ujedno kraljica Belizea, u kojem je zastupa generalni guverner (slično uređenje ima niz drugih država Commonwealtha).
Piše: Marsela Alić
