Na današnji dan

Ban Josip Jelačić – plemić iz Turopolja – 1801.

Josip je rođen s titulom plemića, a već sa sedam godina postao je barun, jer je 1808. njegov otac podmaršal Franjo Jelačić dobio barunsku titulu koja se prenosila i na potomke. Zbog svojih zasluga Josip je kasnije dobio viši vojni čin čak i od svojeg oca, te je proglašen i grofom.

Dana 16. listopada 1801. godine rođen je slavni hrvatski ban Josip Jelačić. Potjecao je iz stare hrvatske plemićke obitelji koja je potjecala iz područja uz rijeku Unu, no stoljećima je živjela na području Zagrebačke županije. Jelačići su imali plemićki pridjevak iz Buzina, koji označava naselje Buzin južno od Zagreba, na putu prema Velikoj Gorici. Kasnije je taj pridjevak iskvaren u Bužimski, prema Bužimu u Lici, no po svemu sudeći oni tu ličku utvrdu nikada nisu posjedovali i riječ je bila o namjernoj ili slučajnoj pogrešci koja je nastala vjerojatno zbog sličnosti toponima Buzin i Bužim.

Već u 15. stoljeću Jelačići se sa sigurnošću mogu locirati u Turopolju, sijelu hrvatskog sitnijeg plemstva. Obitelj je imala više grana koje su se raširile po prostoru od Zagorja do Posavine, no nama je najzanimljivija grana koja je dala hrvatskog bana Jelačića. Banov otac zvao se Franjo i visoko je napredovao u vojnoj karijeri. Dobio je čak i čin podmaršala te barunsku titulu 1808. godine. Budući ban Josip rođen je u Petrovaradinu, u vrijeme dok je njegov otac bio ondje zapovjednik divizije. Petrovaradin je bio važna vojna tvrđava na području današnje Vojvodine. Josip je rođen s titulom plemića, a kad je 1808. njegov otac proglašen barunom, tu titulu je dobio i sedmogodišnji Josip (austrijske titule automatski su se prenosile na sve potomke, za razliku od engleskih koje su se prenosile samo na najstarijeg sina i to tek kad bi otac umro). 

Mladi barun Josip Jelačić školovao se na uglednoj akademiji Theresianum u Beču, gdje je bio izvrstan učenik. Nakon završetka školovanja odlučio se za zanimanje vojnog časnika. Već s 18 godina postao je konjički potporučnik u dalekoj Galiciji (današnja Poljska). Međutim, kad mu je bila 21 godina teže se razbolio i došao na oporavak u roditeljsku kuću u Zagreb, kao i na obiteljski posjed u Kurilovcu (danas južni dio Velike Gorice). Naime, u Kurilovcu je njegova obitelj imala posjed koji je naslijedila po Josipovoj baki Barbari rođenoj Grošić.

U seoskoj atmosferi Kurilovca mladi barun Josip oporavio se od bolesti i s 24 godine se vratio u Beč u vojnu službu. Imenovan je natporučnikom i pobočnikom zapovjednika brigade. Bio je to početak njegove velike vojne karijere koja će ga na kraju dovesti do čina višeg čak i od njegovog oca, te do još više titule grofa. Žalosno je da je obiteljska drvena kurija Jelačić u Kurilovcu, važna za mladost bana Josipa, u međuvremenu potpuno propala prepuštena nemaru.

Komentari