Maksimilijan je bio mlađi brat cara Franje Josipa, vladara Austrijskog Carstva, a rodio se u Schönbrunnu pokraj Beča. Bio je vrhovni zapovjednik austrijske ratne mornarice i oženjen za belgijsku princezu. Austrijski nadvojvoda Maksimilijan proglašen je carem Meksika 10. travnja 1864. godine. Za taj su ga položaj izabrali pripadnici meksičke aristokracije, a zbog potpore francuskog cara Napoleona III. Maksimilijan je dobio stvarnu priliku zavladati Meksikom. Podržavale su ga Katolička Crkva i mnoge države, ali SAD nisu priznale Meksiko i podržavale su juariste – pripadnike prijašnjeg predsjednika Benita Juáreza. Postoji teorija da je Maksimilijan izabran za cara zbog njegovog habsburškog podrijetla jer su pripadnici dinastije Habsburg nekoć stoljećima vladali meksičkim područjem kao kraljevi Španjolske. Maksimilijan je u početku odbio ponudu, ali je nakon proglašenja Drugog Meksičkog Carstva prihvatio položaj, zbog čega je izgubio austrijska nasljedna prava. Kao car uveo je niz liberalnih promjena poput općeg prava glasa. Vladao je samo nekoliko godina jer suMeksičko Carstvo prilično brzo srušile republikanske snage. Kad su se sukobi s pristašama prijašnje vlasti zaoštrili, njegova supruga je otišla u Europu po pomoć, a on je odbio napustiti Meksiko. Nakon izdaje je uhićen i izveden pred vojni sud te osuđen na smrt strijeljanjem. Mnoge javne osobe su se založile za poštedu Maksimilijanovog života, ali nije pomoglo. Na zahtjev Franje Josipa tijelo je prevezeno u Beč, gdje je pokopan.
