Na današnji dan

Arhitektonska legenda Ivo Vitić (1917.)

Hrvatski arhitekt Ivo Vitić projektirao je neka od najvažnijih djela hrvatske poslijeratne moderne. Bio je cijenjeni arhitekt snažne osobnosti za kojeg svi kažu da je znao uživati u životu.

Ivo Vitić rođen je 21. veljače 1917. u Šibeniku. Krenuo je u šibensku gimnaziju, ali je izbačen zbog sukoba s nastavnikom. Upisao je Tehnički fakultet u Zagrebu i odmah se istaknuo svojim radom i talentom. Kao student zarađivao je crtajući za20th Century Fox. Godine 1951. osnovao je Arhitektonski ured Vitić, koji je ostao poznat pod imenomAB 17 i bio je gotovo privatni arhitektonski biro, što je tada bilo gotovo nemoguće.

U Zagrebu je projektirao nekoliko obiteljskih vila, nezaboravni Pionirski grad, poznatu Kockicu koja zapravo nije dovršena jer je Vitić zamislio i kongresnu dvoranu. Ta se zgrada smatra vrhuncem njegova stvaralaštva. Bio je jedina osoba koja je u Kockicu smjela ulaziti bez sigurnosne provjere. U Zagrebu je i impresivni neboder kojeg svi nazivaju Vitićevim ili Šarenim neboderom. Zgrada klizališta na Zagrebačkom velesajmu također je njegov projekt. Vitić je u tom paviljonu zamislio kupolu koja propušta svjetlost, ali nitko u tadašnjoj Jugoslaviji nije znao to odraditi. Prvotnu ideju zamijenio je visećom betonskom konstrukcijom, kakvih je svijetu bilo tek nekoliko.

Zanimljivo je da je njegov neboder Auto-Makedonije u Skoplju ostao neoštećen u strašnom potresu 1963. u kojem je uništeno više od 70% zgrada. Najvažniji projekt u Šibeniku bio je Dom JNA u kojem je danas smještena knjižnica Juraj Šižgorić.

Vitić je privatno vodio vrlo zanimljiv život. Po nekoliko mjeseci provodio bi na jedrilicama, često je organizirao zabave, vozio je automobile kakve u ovom dijelu svijeta nije imao nitko. Bio je športaš, bavio se plivanjem i ronjenjem. Bio je energičan, atraktivan, suvremen, šarmantan i talentiran za mnogo stvari. Zanimljivo je da si je dao truda i naučio hrvatski standardni jezik, pa nije govorio na dijalektu. Da je slučajno živio u kojoj drugoj zemlji o njemu bi se zasigurno snimali filmovi.U Hrvatskoj se njegovo ime, nažalost, spominje u kontekstu oronulih pročelja i arhitektonskih elemenata koji padaju po prolaznicima.


Piše: M.A.

Komentari