Na današnji dan

Ante Trumbić – od pravaša preko Jugoslavena do borca za Hrvatsku – 1864.

Nakon uspostave Kraljevine SHS Ante Trumbić postaje ministar vanjskih poslova nove vlade.

Ante Trumbić, političar i pravnik koji je sudjelovao u svim važnim događajima vezanima uz raspad Austro-Ugarske, ostvarenja jedinstva hrvatskih zemalja i njihove opstojnosti nakon Prvog svjetskog rata te stvaranja Kraljevine SHS, rođen je 17. svibnja 1864. u Splitu. Studirao je pravo u Zagrebu, Beču i Grazu, gdje je doktorirao 1890. godine. U studentskim danima prihvaća pravaške ideje te u listu Hrvatska kritizira oportunističku politiku narodnjaka u Dalmaciji. U Splitu otvara odvjetničku kancelariju i djeluje na okupljanju svih pravaških skupina u Dalmaciji u jedinstvenu pravašku organizaciju – Stranku prava. Godine 1900. osniva Hrvatsko političko društvo za Dalmaciju, čiji je prvi predsjednik. Tri godine kasnije s Franom Supilom pokreće tzv. politiku novog kursa čiji je cilj ujedinjenje hrvatskih zemalja i suradnja svih naroda ugroženih germanizacijom. 

Izabran je za zastupnika u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeću u Beču gdje, na njegovu inicijativu, hrvatski zastupnici objavljuju Majsku deklaraciju kojom se osporava dotadašnji državnopravni položaj Dalmacije u austrijskom dijelu Monarhije.

Nakon krize oko aneksije BiH (1908.) i balkanskih ratova (1912.–13.) zagovara ujedinjenje Južnih Slavena izvan Austro-Ugarske Monarhije te prihvaća ideju hrvatsko-srpskog jedinstva čime se udaljava od temelja pravaške ideje.

Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata odlazi u emigraciju. U Italiji pokušava, zajedno s Franom Supilom i Ivanom Meštrovićem, spriječiti saveznička pogađanja s tom državom oko aneksije hrvatskih i slovenskih teritorija. U svibnju 1915. godine s ostalim emigrantskim političarima osniva Jugoslavenski odbor, čiji je predsjednik. Cilj Odbora, koji sjedište premješta u London, bio je postići priznanje kod sila Antante i srpske vlade da su legitimni zastupnici interesa južnoslavenskih naroda Habsburške Monarhije i jugoslavenskih dragovoljačkih trupa kao dio savezničkih vojnih postrojbi.


Zbog mišljenja o nužnosti ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom došao je u sukob sa Supilom, koji je zatim istupio iz Jugoslavenskog odbora. Ipak na Krfskoj konferenciji 1917. od srpske vlade uspijeva dobiti garancije da će ujedinjenje južnoslavenskih naroda s teritorija Austro-Ugarske i Kraljevine Srbije biti provedeno na temelju priznanja narodne individualnosti (ovaj dokument srpski su političari kasnije ignorirali).

Srpski političari Trumbića su ponovo izigrali nakon Ženevske konferencije 1918. godine. Naime, na konferenciji je Država SHS priznata kao ravnopravan čimbenik s Kraljevinom Srbijom u ujedinjenju južnoslavenskih naroda, ali je srpska vlada, čiji su predstavnici potpisalli taj dokument, odbila te zaključke te ujedinjenje izvela na svoj način.

Nakon uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1. prosinca 1918. godine, Ante Trumbić postaje ministar vanjskih poslova nove vlade te sudjeluje na mirovnoj konferenciji u Versaillesu pokušavajući obraniti interese Kraljevine SHS, u biti Hrvatske, pred pretenzijama Italije za Dalmacijom i Istrom. Kako na mirovnoj konferenciji ovo pitanje nije riješeno odlučeno je da se Italija i Kraljevina SHS same dogovore oko spornih područja. Trumbić je vodio i jugoslavensku delegaciju na pregovore s Italijom u Rapallu gdje je doživio fijasko. Naime, srpskim članovima delegacije uopće nije bilo stalo do teritorija koje je Italija potraživala. Tako je Rapalskim ugovorom iz 1920. Italija dobila Istru, dio Kranjske, Cres, Lošinj, Lastovo, Palagružu i Zadar, dok je Rijeka proglašena Slobodnom Državom (nakratko). Razočarani Trumbić tada daje ostavku i odustaje od ideje unitarističke države te zagovara federalističko uređenje i nacionalnu ravnopravnost.

U Kraljevini SHS nastavlja djelovati kao političar, ali često mijenja stranke i savezništva (Radić, Pavelić). Ipak, nakon atentata na Stjepana Radića pristupa HSS-u, na sudu brani Vladtka Mačeka te sastavlja rezoluciju poznatu pod nazivom Zagrebačke punktacije (potpisao ju je Mile Budak). U rezoluciji se osuđuje srpski hegemonizam, naglašava hrvatska individualnost i traži federalistički ustrojena država. Dok je Maček bio u zatvoru neformalno je predvodio HSS.

Ante Trumbić umro je 1938. godine u Zagrebu, pokopan je u Splitu gdje mu je sljedeće godine podignut spomenik kojeg je izradio Ivan Meštrović.

Piše: Dražen Krajcar

Komentari