Smisao je bilo prezentirati moć SAD-a, naročito njegovu sposobnost slanja moćnih pomorskih snaga u bilo koji dio svijeta.
Dana 16. prosinca 1907. godine započela je jedna od najimpresivnijih demonstracija vojnopomorske sile u svjetskoj povijesti. Naime, tog je dana po odredbi američkog predsjednika Theodorea Roosevelta iz SAD-a isplovila velika flota ratnih brodova na putovanje oko svijeta. Smisao je bilo prezentirati moć SAD-a, naročito njegovu sposobnost slanja moćnih pomorskih snaga u bilo koji dio svijeta. Trupovi ratnih brodova te flote bili su obojeni bijelom bojom, pa je cijeli pothvat dobio nadimak Velika bijela flota (engl. Great White Fleet).
Flota se sastojala od 16 brodova iz tada najteže kategorije kojom su Amerikanci raspolagali – bojnih brodova (engl. battleships). Takvi su brodovi mogli imati i preko 800 članova posade, tako da je na put oko svijeta krenulo ukupno oko 14.000 časnika i mornara. Put je bio dužine oko 80.000 kilometara, a brodovi su se zaustavljali u 20 luka diljem svijeta, uključujući Rio de Janeiro, Honolulu na Havajima, Sydney i Melbourne u Australiji, Manilu na Filipinima, Yokohamu u Japanu i Colombo na Cejlonu. Flota je prošla i kroz Sredozemno more – od Sueskog kanala pa pokraj Sicilije i zatim kroz Gibraltarski tjesnac.
Zapovjedni brod Velike bijele flote bio je bojni brod USS Connecticut. Kao vrhovni zapovjednik flote djelovao je admiral Robley D. Evans, smješten na spomenutom USS Connecticutu. Kasnije ga je zamijenio admiral Charles S. Sperry. Osim admirala koji je bio vrhovni zapovjednik, u floti su bila još tri admirala, svaki na čelu svog odreda ratnih brodova.
