Premda je njegova dinastija službeno nosila naziv Romanov, Aleksandar II. zapravo je po izravnoj muškoj liniji pripadao dinastiji Holstein-Gottorp.
Ruski car Aleksandar II., pripadnik dinastije Romanov, rođen je 29. travnja 1818. godine. Povijesno je ostao zapamćen kao car za vrijeme kojeg je u Ruskom Carstvu ukinuto kmetstvo, zbog čega je dobio nadimak Aleksandar Osloboditelj. Nadalje, refomirao je sudove te gubernijama i gradovima dao ograničenu samoupravu, reorganizirao vojsku i otvorio velik broj škola.
Aleksandar II. bio je praunuk poznate ruske carice Katarine II. Velike, koja je bila njemačkog podrijetla. I većina ostalih Aleksandrovih predaka također je bila njemačkog podrijetla (svi njegovi pradjedovi i prabake rođeni su na području Njemačke). Premda je njegova dinastija službeno nosila naziv Romanov, Aleksandar II. zapravo je po izravnoj muškoj liniji pripadao dinastiji Holstein-Gottorp (mlađem odvjetku njemačke dinastije Oldenburg).
u doba vladanja Aleksandra II. Rusko Carstvo dostiglo je svoj najveći opseg u povijesti. Naime, u Središnjoj Aziji nastavljeno je širenje Carstva sve do područja današnjeg Afganistana. U Europi je obuhvaćalo velik dio današnje Poljske, uključujući Varšavu, a Aleksandar II. je rabio i titulu poljskog cara. Carstvo se zatim u neprekinutoj dužini prostiralo sve do Beringovog tjesnaca pa preko njega do područja današnje Kanade (obuhvaćalo je cijelu Aljasku).
Za vrijeme vladavine cara Aleksandra II. prodalo je Rusko Carstvo Aljasku (1867.) Sjedinjenim Američkim Državama za razmjerno malenu novčanu svotu od oko sedam milijuna dolara. Na taj se potez car odlučio u strahu da će Velika Britanija zauzeti Aljasku vojnom silom, pri čemu Rusija ne bi dobila nikakav novac.
Da osigura svoju državu car je 1872. godine sklopio tzv.Trocarski savez, s njemačkim carem Vilimom II. i austrijskim carem Franjom Josipom. Ipak obojica su ga izigrala na Berlinskome kongresu 1878. godine na kojem su europske sile, Velika Britanija i Austro-Ugarska, prekrojile kartu Balkana. Naime, tada su Srbija, Crna Gora i Bugarska dobile nezavisnost, Britanci su dobili Cipar, a Austro-Ugarska je okupirala Bosnu i Hercegovinu. Aleksandar je u tom nadmudrivanju ostao praznih ruku. Jedino je uspio ishoditi službeno priopćenje Austro-Ugarske da je okupacija BiH privremena te da će u dogledno vrijeme biti vraćena pod vlast Osmanskog Carstva uz pokroviteljstvo carske Rusije. Ali taj, maleni dobitak, nikada nije zaživio jer je trideset godina kasnije Franjo Josip BiH priključio svojoj Monarhiji.
Svi ti neuspjesi utjecali su da car, koji je bio slavljen kao reformator, sve više gubi podršku kako u narodu, tako među plemstvom. Suočen sa prijetnjama i nekoliko neuspjelih pokušaja atentata Aleksandar II. počinje vladati despotski. Na kraju, 13. ožujka 1881., u Petrogradu ga ubija poljski borac za slobodu Ignacije Hryniewieceki bacivši bombu na njegovu povorku.
U trenutku pogibije imao je car Aleksandar II. 62 godine, a naslijedio ga je njegov sin Aleksandar III.
piše: Dražen Krajcar
