Kalif Al-Valid I., pripadnik dinastije Omejida, umro je 23. veljače 715. godine. U njegovo je vrijeme ekspanzija islama dosegla svoj vrhunac teritorijalnim osvajanjima. Al-Valid I. bio je šesti kalif iz dinastije Omejida, a svoju je prijestolnicu imao u gradu Damasku (Sirija). Upravo je Omejidski kalifat bio najprostranija muslimanska država u povijesti, a i jedna od najvećih. Naime, na svom je vrhuncu Omejidski Kalifat dosegao površinu od oko 15 milijuna četvornih kilometara, što je bilo oko tri puta više od površine antičkog Rimskog Carstva. Dapače, Omejidski Kalifat bio je nekoliko puta veći i od carstva Aleksandra Velikog, kao i od kasnijeg Osmanskog Carstva.
Postoje pretpostavke da su kalifi iz dinastije Omejida vladali nad gotovo 30 % tadašnjeg svjetskog stanovništva, što je još impresivniji podatak od teritorijalne površine njihovog kalifata. Naime, po tom mjerilu Omejidski Kalifat nadmašuje čak i golemo Mongolsko Carstvo Džingis-kanovih nasljednika, koje je na vrhuncu obuhvaćalo vjerojatno oko 25 % svjetskog stanovništva.
U doba kalifa Al-Valida I. muslimanske su snage 711. iz sjeverne Afrike prodrle na područje današnje Španjolske. Do njegove smrti zavladale su većim dijelom Pirenejskog poluotoka. Na drugom kraju kalifata, godine 712. prodrle su snage kalifa Al-Valida I. sve do rijeke Ind. Time se država Al-Valida I. rastegnula od područja današnje Španjolske do područja Indije.
Kalif Al-Valid I. naredio je gradnju velike džamije u Damasku, poznate danas kao džamija Omejida. Tu džamiju muslimani smatraju jednim od najsvetijih mjesta islama, a sagrađena je na lokaciji na kojoj je ranije stajala kršćanska katedrala posvećena sv. Ivanu Krstitelju. Kalif Al-Valid I. umro je u svojoj prijestolnici Damasku. Dva njegova sina kasnije su postala kalifi, no golemi je kalifat počeo slabiti te se na kraju i raspao.
