Na današnji dan

Faisal proglašen sirijskim kraljem (1920.)

Faisal se rodio 1883. u Meki, a njegov otac Hussein ibn Ali bio je kralj Hedžasa, današnje provincije u Saudijskoj Arabiji. Hussein ibn Ali planirao je pobunu protiv Osmanskog Carstva kako bi arapske zemlje postigle samostalnost pod vodstvom dinastije Hašemita. Hussein je poslao sina Faisla 1915. u Siriju kako bi pronašao saveznike. Ondje se priključio arapskoj grupi Al-Fatat. U lipnju 1916. Hussein je pokrenuo je arapsku pobunu. Faisal je pritom bio vojni vođa. Njegove su se trupe sastojale od oko 1000 beduina i oko 2500  vojnika. U srpnju 1917. predvodio je Bitku kod Akabe i pobijedio osmansku vojsku. Surađivao je s britanskim časnikom T. E. Lawrenceom te su postali dobri prijatelji. Dana 26. rujna Faisal je s trupama ušao u Damask i dokinuo osmansku vladavinu u Siriji nakon 400 godina.

Kao voditelj arapskog izaslanstva sudjelovao je na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919. i zalagao se za neovisnost arapskih emirata od Osmanskog Carstva. Potpisao je 3.1.1919. zajedno s kasnijim predsjednikom Cionističke svjetske organizacije (WZO) Chaimom Weizmamom, poznat pod imenom Sporazum Faisal-Weizmann.

Sirijski nacionalni kongres proglasio je Faisala 7. ožujka 1920. kraljem Sirije. Međutim, na temelju sporazuma Sykes-Picot Francuska je dobila na Konferenciji San Remo te godine dobila protektorat nad Sirijom i Libanonon. Kralj Faisal I. nakon Bitke kod Maysaluna 24. lipnja 1920. bježi u Veliku Britaniju.

Zatim ga je Winston Churchill na Konferenciji u Kairu 1921. predložio za kralja Iraka. Čak 96 % građana plebiscitom se izjasnilo za Faisala. Jedino su šijiti bojkotirali plebiscit.  Stigao je u Irak u lipnju 1921. godine. Proglašen je kraljem Iraka 23. kolovoza 1921., ali je morao priznati britanski protektorat nad Irakom, koji je nametnula Liga naroda.

Piše: Marsela Alić

Komentari