Zbog potpisivanja deklaracije o rušenju Kraljevine Jugoslavije Ante Pavelić je u odsutnosti osuđen na smrt.
Nakon što je kralj Aleksandar Karađorđević proglasio šestosiječanjsku (šestojanuarsku) diktaturu 6. siječnja 1929. godine, emigrirao je Ante Pavelić u noći s današnjeg na sutrašnji dan iz Zagreba. Otišao je jer bi u Jugoslaviji pod diktaturom sigurno bio proganjan. Iz Jugoslavije je stigao prvo u Beč, zatim u Mađarsku, pa u Bugarsku.
U Sofiji se Pavelić susreo s Vančom Mihajlovom, vođom dijela VMRO-a (Vnutarnje makedonske revolucionarne organizacije). Potpisao je tzv. Sofijsku deklaraciju, o zajedničkom radu Hrvata i Makedonaca na rušenju Jugoslavije. Zbog toga ga je jugoslavenski sud u odsutnosti osudio na smrt. Na kraju je Pavelić otišao u Italiju. S tamošnjom je fašističkom vladom Pavelić prvi kontakt imao još 1927. godine, kad je predao fašističkom dužnosniku Davanzatiju prijedlog stvaranja nezavisne hrvatske države uz pomoć Italije.
