U svojoj prvoj vladi Mussolini je ujedno obavljao i funkcije ministra vanjskih i unutarnjih poslova.
Dana 31. listopada 1922. godine Benito Mussolini službeno je postao talijanski premijer. To je postigao pomoću poznatog Marša na Rim s kraja listopada 1922. godine, koji je potaknuo kralja Viktora Emanuela III. da Mussolinija imenuje novim premijerom. Ipak, zanimljivo je da je time Mussolini zapravo došao na čelo vlade zakonitim putem, koji je bio u skladu s tadašnjim talijanskim ustavom. Dakle, Marš na Rim zapravo nije bio puč ili revolucija, u kojem bi se na nasilan način uzelo vlast.
Kao novi šef vlade, Mussolini je dobio naslov koji je na talijanskom glasio Presidente del Consiglio dei ministri (hrv. predsjednik Vijeća ministara). U svojoj je vladi on ujedno obavljao i funkcije ministra vanjskih i unutarnjih poslova. Na mjestu ministra vanjskih poslova ostao je čak sedam godina, sve do 1929. godine.
Pogledajmo sastav prve Mussolinijeve vlade: ministar financija bio je fašist Alberto De Stefani. Ministar rata bio je general Armando Diaz, španjolskog podrijetla, koji je nakon Prvog svjetskog rata dobio aristokratsku titulu Duca della Vittoria (hrv. vojvoda od Pobjede), a dobio je i čin maršala. Ministar pošta bio je Giovanni Antonio Colonna di Cesarò, potomak ugledne plemićke obitelji Colonna.
