Zločinac ili narodni junak: Priča o jugoslavenskom Robinu Hoodu

Pravo ime mu je bilo Jovan Stanisavljević, lažno se predstavljao kao Nikola Drezgić, no najpoznatiji je bio pod nadimkom Čaruga, koji je dobio po turskoj riječi za – opanak! Za jedne je bio drski zločinac; za druge narodni junak, jugoslavenski Robin Hood. Rođen je 1897. u slavonskom selu Bare, a odrastao je u imućnoj obitelji koja se bavila svinjogojstvom. Bez obožavane majke ostao je kao 10-godišnjak, a kad ga je otac ispisao iz škole, pobjegao je na bravarski zanat u Osijek, ne želeći se pomiriti sa sudbinom seljaka. Sloboda nije bila dugog vijeka – ovaj put, školovanje mu je prekinuo Prvi svjetski rat, odnosno poziv za novačenje. Na bojištu je prvi put bljesnula njegova kriminalna snalažljivost: krivotvorivši isprave, postao je natporučnik Fet te dobio odobrenje za odlazak na liječenje. Neko vrijeme se vrzmao po Osijeku, da bi se 1916. vratio u rodno selo.

Iste godine, počinivši prvo ubojstvo, započeo je “karijeru” odmetnika. Života je lišio mađarskog vojnika, udvarača svoje djevojke. Kad ga je seoski knez Stanko Bošnjak htio uhapsiti, Čaruga ga je proglasio narodnim izrabljivačem te ga je zaklao na kućnom pragu. Nakon što je pobjegao iz zatvora, pridružio se razbojničkoj družini Kolo gorskih tića, koju je vodio Božidar Matijević. “Crveni Božo” i njegovi momci, mahom dezerteri s fronta, pod izlikom borbe protiv ekonomske nepravde te stvaranja jedinstvene države Južnih Slavena pljačkali su bogate Slavonce, ostavljajući iza sebe krvavi trag. Zbog sve češćih pohoda na sela i gradove, vlasti su 1920. proglasile izvanredno stanje u Slavoniji. Nakon što je Crveni Božo ubijen u zasjedi, vođa družine postao je Čaruga.

Premda su ga siromašni seljaci, kojima je često davao novac i hranu, smatrali spasiteljem, ne može se poreći da je bio svirep čovjek. Nakon ubojstva šumara, žandari su ga konačno ščepali. Osuđen je na smrt vješanjem. Dana 27. veljače 1925., više od tri tisuće ljudi čekalo je zloglasnog razbojnika na stratištu u Osijeku. Kad su mu stavili konopac oko vrata, bio je hladan kao špricer. “Moj naklon, gospodine krvniče… Zbogom, narode, Čaruga putuje”, njegove su posljednje riječi.


Piše: Lucija Kapural

Komentari