Milton Friedman, ugledni američki ekonomist i nobelovac, govorio je kako ne postoji besplatan ručak. Jedan nimalo ugledni Amerikanac veći je dio života posvetio dokazivanju da ova izreka ne pije vodu. Andrew Palmer, ružnjikavi računovođa iz Baltimorea, umijeće parazitiranja doveo je do savršenstva. Nakon što je gospođa Palmer, koja mu je godinama kuhala, prala i peglala te zauzvrat dobivala uvrede i pokoji šamar, progledala te ga šutnula iz svoga stana i zatražila razvod braka, Palmer se skrasio kod kolege, altruističnog mladića koji je pomaganje potrebitima smatrao svojom moralnom dužnošću. Sretan zbog činjenice da se tako lako “ogrebao” za besplatan smještaj, Palmer se odlučio domoći i besplatnih obroka.
Njegov modus operandi bio je sljedeći: svaki dan bi ručao u drugome restoranu, nerijetko naručujući najskuplja jela i pića s menija, a kad bi došao trenutak plaćanja, odglumio bi da mu je pozlilo. Na repertoaru su mu najčešće bili lažni epileptički napadaji: bacio bi se na pod te trzao poput ribe uhvaćene u mrežu. Svojoj sebičnosti ponekad bi dodao notu podmuklosti, pa bi se držao za želudac i stenjao, pretvarajući se da se otrovao hranom. Osim brojnih vlasnika restorana, tijekom dugogodišnjih performansa oštetio je i grad, budući da bi po njega skoro svaki put dolazila kola hitne pomoći.
Uvjeren u svoju nedodirljivost, u ljeto 2013. počinio je grešku u koracima te se pojavio u restoranu u kojem je mjesec dana ranije bio “otrovan”. Revni konobar ga je prepoznao te zadržao do dolaska policije, a simulant je kažnjen paprenom globom. Karma je imala još posla s njim: kad je čuo s kakvim gadom ima posla, kolega ga je šutnuo iz stana, a poslodavac mu je uručio momentalni otkaz!
Piše: Lucija Kapural
