Život zavodnika: Od svećenika do špijuna francuske vlade

Nije bio osobito lijep niti bogat, ali mu je malo koja mogla odoljeti: u postelji je ugostio djevojčice i zrele dame, bludnice i opatice, seljančice i plemkinje. Trik je bio jednostavan: znao je učiniti da se svaka u njegovom društvu osjeća posebno, a ponekad je to uključivalo vožnje u gondoli posutoj laticama. Govorimo, dakako, o Casanovi, najvećem ljubavniku svih vremena. Pravim imenom Giacomo Girolamo Casanova Chevalier De Seingalt, rođen je 1725. u Veneciji. Kao dječak patio je od snažnih krvarenja iz nosa, a liječnici su smatrali da neće doživjeti pubertet. Spasila ga je iscjeliteljica, koja mu je vratila zdravlje zagonetnim ritualom. Legenda kaže da ga je zaključala u lijes, a potom “istjerala demone” iz njega prikupljanjem dima iz svijeće. Kako bilo, nakon tretmana je živnuo, a ubrzo je počeo fascinirati okolinu iznimnom inteligencijom. Opredijelio se za svećenički poziv, što je, za mlade ljude skromnih financijskih mogućnosti, u ono vrijeme bila karta za ulazak u visoko društvo. Nakon što je završio teologiju u Padovi, obukao je habit. Nije potrajalo: ozbiljno je ukoren nakon što je pijan pao s propovjedaonice, a kad je s nekom mladom damom uhvaćen in flagranti, izbačen je iz reda.

Doktoriravši pravo, zaposlio se kao odvjetnički vježbenik. Novi erotski skandal primorao ga je da napusti dobro plaćen posao, nakon čega odlazi u vojsku. Po povratku u Veneciju, započinje niz legendarnih osvajanja. Anegdota kaže da su Casanova i njegovih sedam prijatelja, tijekom pijane zabave, na prevaru odvojili neku ženu od supruga, da bi potom svi s njom spavali!

Vječno u financijskom škripcu, uzdržavao se svirajući violinu u kazalištu. Kad je bio na samom dnu, sretan splet događaja promijenio mu je život. Spasio je život plemiću kojem je pozlilo u gondoli, nakon čega je postao njegov štićenik. Pokrovitelj, glavar glasovite venecijanske obitelji Bragadin, u znak zahvalnosti dao mu je slugu, gondolu, sobu i deset cekina na mjesec. Umjesto da uživa u raskoši, mladi napržica upadao je u tučnjave i dvoboje, a navada da spava sa ženama velikaša dovela ga je u sukob sa zakonom. Nakon što je mužu jedne od priležnica priuštio infarkt, u krevetu mu ostavivši ruku mrtvaca koju je iskopao na groblju, zaglavio je iza rešetaka. Uspio je pobjeći u Pariz, gdje su ga dočekali kao junaka. Smatralo se, naime, da je iz zloglasna venecijanskog zatvora nemoguće pobjeći. S vremenom je postao omiljena osoba na dvoru francuskog kralja Luja XV. te ljubavnik markize de Pompadour. Navodno se okušao i u špijunskoj djelatnosti, kao tajni agent francuske vlade. Pred kraj života, skrasio se kao knjižničar u Češkoj.

Piše: Lucija Kapural

Komentari