Život dive: Ispijala je šampanjac sa Sophijom Loren i Titom, družila se s Bradom Pittom, no do kraja života ostala je jednostavna i skromna!

Bila je seks simbol bivše države. U karijeri koja je trajala šest desetljeća, ostvarila je gotovo stotinu uloga, od toga šezdeset glavnih. Triput je stala na “ludi kamen”, bila je u nemilosti dva totalitarna režima, dvaput su je opljačkali i nebrojeno puta šikanirali. No, Milenu Dravić (1940. – 2018.) ništa nije moglo slomiti. Na vrhuncu slave ostala je skromna, a u nevolji je zadržala dostojanstvo i hrabrost.

Djetinjstvo, koje je opisala kao idilično, provela je u Beogradu. Otac Milenko bio je velika nogometna nada, ali ga je s travnjaka udaljila žutica, prisilivši ga na višemjesečno mirovanje. Ni majka Ana nije uspjela realizirati svoje poterncijale: premda je pjevala poput anđela i razmišljala o upisivanju Glazbene akademije, bez razmišljanja se odrekla ambicija kad je postala majka Milene i njezina šest godina mlađeg brata Rade. Dok je Rade baštinio očeve sportske gene te postao uspješan hokejaš, Milena je “povukla” na majku: još kao djevojčicu, privlačili su je svi oblici umjetnosti, od crtanja i pisanja kratkih priča, do sviranja, plesa i glume. U gimnaziji, bila je najbolja učenica u razredu. Život je bio dobar. Dok to nije prestao biti.

Igrom sudbine, djevojčin otac i majka umrli su mladi, u razmaku od samo godinu i pol dana. “Bila sam prisiljena odrasti preko noći: od curetka koji nije ni suđe prao pretvorila sam se u osobu koja se sama morala probijati kroz život”, ispričala je. Utjehu je, kao toliko puta kasnije, našla na pozornici. Prva ljubav, međutim, nije bila gluma, već klasični balet. Prijelomni trenutak za njenu buduću karijeru dogodio se kad ju je František Čap, češki redatelj s boravištem u Sloveniji, ugledao na naslovnici časopisa za koji je kao petnaestogodišnjakinja pozirala sa svojom baletnom grupom. Očaran njenim izražajnim licem, povjerio joj je ulogu u filmu “Vrata ostaju otvorena”, a maloljetna debitantica oduševila je kritičare. Osokoljena uspjehom, nakon mature upisuje Akademiju dramskih umjetnosti. Vrata slave otvorila joj je uloga u Bauerovom filmu “Prekobrojna”, za koju je nagrađena “Zlatnom arenom” u Puli. Redatelji su se počeli otimati za talentiranu plavokosu djevojku. No, golema popularnost na samim počecima karijere imala je svoju cijenu: zbog nemogućnosti usklađivanja obaveza, bila je prisiljena prekinuti studij. Paralelno sa snimanjem filmova, nastupala je u čuvenom Ateljeu 212, da bi stalan angažman kasnije dobila u Zvezdara teatru.

Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, snimala je mahnitim tempom. Drugu “Zlatnu Arenu” donosi joj uloga krojačice koja se pridružuje partizanima u “Biciklistima”, hvalospjeve kritičara ona frustrirane supruge u Berkovićevoj suptilnoj drami “Rondo”, a prvi skandal uloga razbarušene komunistkinje koja vjeruje da klasnu revoluciju mora pratiti ona seksualna u “Misterijama organizma”. Zbog kritike rigidnosti komunističkog režima, potonji uradak punih će petnaest godina zabranjen za javno prikazivanje u SFRJ, a glumica će se naći u nemilosti vladajućih struktura. U Americi je, međutim, postao hit a Milena, koju su “preko bare” doživjeli kao važnu figuru u borbi za ženska prava, pojavila se na naslovnici “New York Timesa”.

Nagradu za najbolju europsku glumicu donijela joj je uloga u “Sutjesci”. Mileninom angažmanu, kao i “paprenom” honoraru koji je dobila, kumovao je njen smisao za humor. Kad su je producenti zvali i ponudili joj ulogu za koju bi svaka glumica “ubila”, u šali je rekla: “Dakle, želite me odvući s godišnjeg odmora, voziti avionom po svijetu i natjerati da glumim s Richardom Burtonom… Morat ćete mi masno platiti za tu torturu!”. Nevjerojatno, shvatili su je ozbiljno! Osim kao jedan od najskupljih filmova jugoslavenske kinematografije, “Sutjeska” će ostati zapamćena po tome što je na snimanju aktivno sudjelovao Josip Broz Tito – upravo je državnik inzistiro na tome da njegov lik tumači slavni Burton. Dvostruki suprug Elizabeth Taylor samo je jedna od svjetskih “faca” s kojima se  družila. U Beogradu je tulumarila s Peterom Fondom, Jackom Nicholsonom i Dennisom Hopperom, koji su ondje promovirali film “Goli u sedlu”; na Brijunima je ispijala šampanjac sa Sophijom Loren, s kojom ju je upoznao Tito; Robertu de Niru uručila je nagradu na jednom festivalu; Brad Pitt, kojem je glumila majku u filmu “Tamna strana sunca”, jugoslavensko-američkoj koprodukciji, postao joj je dobar prijatelj, a Alfred Hitchcock joj je poklonio svoj crtež s posvetom.

Ako ne računamo Relju Bašića, kojem je rekordnih devet puta bila filmska supruga, pred matičara je stala triput. Prvi suprug, redatelj Vojislav Rakonjac, umro je mlad; od njegovog kolege Puriše Đorđevića razvela se zbog karakternih neslaganja, a srodnu dušu pronašla je u glumcu Draganu Nikoliću. Zajedno su živjeli četrdeset pet godina, sretni u skromnih četrdesetak kvadrata u beogradskom potkrovlju. Čovjek njenog života preminuo je 2016. godine, od teške bolesti, a Milena, koja je nakon toga izgubila volju za životom, poživjela je još dvije godine.

Piše: Lucija Kapural

Komentari