Ženi se nije svidio: Robert Louis Stevenson spalio je svoj najpoznatiji roman!

Obožavatelji Roberta Louisa Stevensona (1850. – 1894) mogu biti zahvalni na piščevu krhkom zdravlju – premda je završio studij prava, zbog niza kroničnih boljetica nije se posvetio toj struci već se odlučio kroz život probijati s perom u ruci. Majstor u prikazu egzotičnih ambijenata i dočaravanju onoga čudesnog i fantastičkog, pustolovnim romanima “Otok s blagom”, “Otmica” i “Crna strijela” osvojio je generacije čitatelja, a njegovim remek-djelom smatra se romaneskna psihološka fantazija “Neobičan slučaj dr. Jekylla i gospodina Hydea” iz 1886. godine, u kojoj je tematizirao dvojnost ljudske psihe te prikazao tragičnu sudbinu znanstvenika, sanjara i samotnjaka spremnog na prelaženje granica prirode te, posljedično, dobra i zla. Nije čudno da je potonje književno djelo toliko hvaljeno. Njegov ga je autor, naime, pisao – dvaput! Za to je zaslužna Stevensonova “bolja” polovica Fanny Osbourne, koja svoje mišljenje baš nijednom u životu nije zadržala za sebe.

Brkati Škot u nju je bio zaljubljen preko ušiju te ju je smatrao svojom muzom. Atraktivnu Amerikanku upoznao je na proputovanju Europom, a kad se ova vratila u domovinu, pune tri godine je štedio kako bi se ponovno mogli vidjeti. Nakon vjenčanja, par se trajno nastanio na tihooceanskom otoku Samoi, koji je književnik smatrao rajem na zemlji. Ondje su uživali u svakovrsnom hedonizmu, a za Stevensona je on uključivao konzumaciju poveće količine kokaina. Drogiran kao zmaj bio je i kad je napisao sablasni roman o uglednom građaninu dr. Jekyllu, koji se pomoću neobičnog napitka pretvara u poročnu nakazu Hydea. Čim je stavio zadnju točku, djelo je dao onoj do čijeg je mišljenja najviše držao, miloj ženici. Ova se, s romanom i bocom burbona, povukla u svoje odaje i posvetila čitanju. Kad je boca bila ispražnjena a knjiga pročitana, Fanny je izrekla presudu: roman nije loš, ali je nekako nedovršen. “Trebalo bi više naglasiti njegov alegorijski aspekt”, mudrovala je. Umjesto da izmijeni poglavlje ili dva, pisac je, onako “urokan”, zapalio jedini primjerak romana te, trgnuvši nekoliko “ljutih”, krenuo pisati ponovno!

Piše: Lucija Kapural

Komentari