Žena serijskog ubojice: Koliko je znala?

Serijski ubojice, monstrumi koji se hrane krikovima i boli često nasumično odabranih žrtava, kod prosječnog čovjeka izazivaju jezu, ali i neki vid morbidne znatiželje. Što ih je nagnalo na njihov krvavi put? Kako su uspijevali tako dugo izmicati ruci pravde? Kako to da okolina ništa nije primijetila? I, možda najzanimljivije pitanje, kako ništa nisu opazile žene koje su s njima dijelile krevet? Ili, ako jesu, zašto su šutjele te tako postale nijeme sudionice zločina? Za vas smo odabrali zanimljiv primjer iz kriminalističke povijesti!

Postoje naivne žene. Postoje one koje bračne probleme “rješavaju” žmireći na jedno oko. A postoji i Darcie Brudos. U osam godina, koliko je bila u braku s Jeromeom Brudosom, nije primijetila da njena gora polovica ubija druge žene – u njihovoj vlastitoj kući! Nije, kaže, “baš ništa posumnjala”, čak ni kad su mediji izvještavali okrutnim ubojstvima djevojaka u tom kraju; čak ni kad je njen mužić kao pritiskač za papir počeo koristiti grudi… Odrezane ženske grudi! Možda je mislila da on… Ne, ni uz najveće mentalne napore ne uspijevamo pronaći nikakvo logično objašnjenje za korištenje amputiranih dijelova tijela umjesto uredskog pribora. Više je nego očito da ni gospođi Brudos nisu sve koze bile na broju.

Njen brak mogao bi se opisati riječima “da, dragi”. Suprugove želje, poput one da po kući stalno hoda gola, i to na štiklama, bile su njene zapovijedi te se, kao takve, nikad nisu propitkivale. Ni najmanje joj nije bilo čudno kad joj je zabranio da ulazi u garažu ili na tavan bez prethodne najave – kako je kasnije ispričala istražiteljima, nije ga htjela ometati u “očito važnim poslovima”. Ako znamo da su se “važni poslovi” sastojali od vješanja otetih djevojaka na kuke, te njihovog silovanja, mučenja i polaganog davljenja, nameće se zaključak da su Brudosi imali odličnu izolaciju u kući… Ili da je Darcie itekako znala što se događa ali je, iz samo njoj poznatih razloga, o tome odlučila šutjeti.

Ovaj detalj, dakako, nije promaknuo istražiteljima. Kad je Jerome Brudos 1968. uhićen, otprilike godinu dana nakon što je njegov krvavi pir počeo, ispitana je i gospođa Brudos. Detektivi su satima pokušavali otkriti u kojoj je mjeri bucmasta, naoko prostodušna kućanica bila upućena (ili možda uključena) u aktivnosti na obiteljskom tavanu, no ova je uporno sve nijekala. Pojavio se, međutim, svjedok: susjeda koja ju je vidjela kako suprugu pomaže nositi “nešto zamotano u crnu vreću za smeće, nešto što je izgledalo kao truplo”. Optužena je kao sudionica zločina, ali je zbog nedostatka dokaza (svjedokinja je bila starica s ne baš najoštrijim vidom) puštena na slobodu. Nedugo nakon što je Brudos osuđen na doživotnu robiju, razvela se od njega, promijenila ime, te se s djecom preselila na nepoznatu lokaciju.

Piše: Lucija Kapural

Komentari