Žena ispred svoga vremena: Pionirka zrakoplovstva inzistirala je na predbračnom ugovoru, a u koncept monogamije nije vjerovala!

Fotografija: YouTube screenshot

O nevjerojatnim podvizima Amelije Earhart (1897. – 1937.) već smo pisali. Prvi put je poletjela nedugo nakon dvadeset drugoga rođendana, da bi  se u povijest upisala kao prva žena koja je preletjela Atlantski ocean. Nositeljica visokog odlikovanja američkog Kongresa i francuske Legije časti, bliska prijateljica tadašnje prve dame Eleanor Roosevelt, 1937. se pripremala za još veći, ranije nikad ostvaren izazov – oblijetanje čitavog svijeta po dužini ekvatora. Te godine, s navigatorom Fredom Noonanom poletjela je iz Miamija, preletjela Atlantski ocean, Afriku, Indiju i jugoistočnu Aziju te došla do Tihog oceana. Ondje, na 11.000 kilometara do cilja, njen zrakoplov, dvomotorac “Lockheed Electra 10E”, zauvijek je iščezao. Uslijedila je najveća potraga u dotadašnjoj povijesti – u njoj su sudjelovala šezdeset četiri zrakoplova i osam brodova američke vojske. Pretraženo je više od 400.000 četvornih kilometara Tihog oceana, potrošeno gotovo pet milijuna dolara, no Earhart i Noonanu izgubio se svaki trag. Nakon sedamnaest dana, američka vlada je odustala od potrage, a dvojac je proglašen “nestalima, najvjerojatnije mrtvima”.

Da je američka pionirka zrakoplovstva bila ispred svoga vremena, jasno je i kad zavirimo u njen privatni život. Samouvjerena, samostalna i tvrdoglava, nije se dala vući za nos. Bila je zaručena za Samuela Chapmana, kemijskog inženjera iz Bostona, no razvrgla je vezu shvativši da njegova očekivanja nisu kompatibilna s njenim ambicijama. Nakon toga, počela se viđati s izdavačem Georgeom Palmerom Putnamom. Bio je šarmantan i zgodan čovjek ali, nezgodno, oženjen. Unatoč tome, upustili su se u aferu, a prvoj gospođi Putnam ubrzo su servirani su papiri za razvod. Premda zaljubljena, Amelia nije vjerovala u instituciju braka – Putnamovu prosidbu pet puta je glatko odbila, da bi potom “pokleknula” i rekla “da”.  Vjenčali su se 7. veljače 1931. godine, u kući Putnamove majke u Noanku u Connecticutu… Ali ne prije nego što su, na njeno inzistiranje, potpisali predbračni ugovor. Kad je matičar novopečenu mladenku oslovio kao gospođu Putnam, ova ga je ljubazno ali odlučno ispravila: “Oprostite, gospodine, ali preferiram da mi se obraćate kao gospođi Earhart!”.

Koliko su njeni stavovi o braku – uključujući koncept monogamije – bili liberalni, svjedoči  Amelijino pismo suprugu. “Želim da shvatiš kako te neću tjerati na pokoravanje srednjovjekovnom kodeksu vjernosti niti ću se smatrati obaveznom da se za tebe vežem u tom smislu”, bila je jasna i nedvosmislena. Nadalje, od njega je zahtijevala da joj omogući mjesto gdje može “s vremena na vrijeme otići i biti svoja” (možda je na nju utjecao dvije godine ranije objavljen roman Virginije Woolf “Svoj vlastiti prostor”). O braku je, u žargonu svoje struke, pričala kao o “partnerstvu s dvostrukim komandama”, a mužu je dala do znanja kako želi da je ovaj napusti onog trenutka kad se s njom ne bude osjećao sretnim. Unatoč njenoj odrješitosti – ili baš zbog nje – Putnam je obožavao suprugu. Nakon njezina nestanka i jalove potrage, pao je u duboku depresiju.

Piše: Lucija Kapural


Komentari