Gary Heidnik bio je visok, naočit muškarac crne kose i prodornih plavih očiju. Bio je načitan i elokventan, s kvocijentom inteligencije genija, a na računu je imao preko milijun dolara. Ukratko, bio je netko koga bismo nazvali “dobrom partijom”… Ako zanemarimo detalj da je ujedno bio psihopat koji je uživao u silovanju, mučenju i ubijanju mladih crnkinja. One koje su preživjele mjesece torture u njegovom podrumu nikad više neće naći mira: sjećanja ih i danas proganjaju u noćnim morama, a stravični ožiljci nagrđuju njihova tijela, kao nijemi spomenici ljudskog zla. Neke su pak izdahnule u rukama monstruma, dok su debeli podrumski zidovi prigušili njihove krikove. Koje su imale više sreće? Teško je reći…
Ljubaznost stranaca
Za Josefinu Riveru, 26. studeni datum je koji nikad neće zaboraviti. Toga hladnog popodneva, 1986. godine, izletjela je na ulicu u siromašnoj četvrti Philadelphije, nakon trivijalne svađe s dečkom. Žustro je koračala prema autobusnoj stanici, ali je ledena kiša polako otapala njen bijes. Baš kad se bavila mišlju da se vrati nazad i izmiri s dragim, srebrni “Cadillac” zaustavio se pored nje. “Gospođice, trebate li prijevoz? Nazepst ćete na toj hladnoći!”, upitao ju je vozač. Josefina, koja je u svojih dvadeset pet godina imala posla s brojnim nasrtljivcima, dobro je promotrila neznanca. Naočit, uredan, ljubazna osmijeha… Nije izgledao kao prijetnja. Zahvalivši na ponudi, promrzla djevojka sjela je u udobno vozilo i otpočela razgovor s vozačem. Čovjek koji se predstavio kao Gary Heidnik doimao se opuštenim, razgovorljivim i… nekako očinskim. Kad mu je rekla adresu, veselo se nasmiješio. “Nevjerojatno, u tom kvartu stanuje mi prijatelj! Baš sam ga ovih dana planirao posjetiti… Bi li vam smetalo da na pet minuta skoknemo do moje kuće po paket koji mu moram isporučiti?” pitao je Gary. Josefina nije imala ništa protiv.
Nakon petnaestak minuta vožnje, stigli su na odredište. Djevojka je htjela pričekati u autu, ali je muškarac inzistirao da uđe na šalicu čaja. Zakoračivši u predsoblje, dobila je snažan udarac u glavu. U polusvjesnom stanju, začula je škljocaj lisičina koje su se sklopile oko njenih ruku, a potom su je snažne ruke odvukle u hladni, vlažni podrum. Heidnik je položio njezino tijelo na prljavi madrac, a potom kroz njene lisičine provukao dugačak lanac i zavezao ga za cijev koja je visjela sa stropa. Nakon što je obavio posao, šutke je napustio prostoriju, a Josefina je izgubila svijest. Probudit će se u noćnoj mori.
U lancima
Kad je došla k sebi, bilo je jutro. Ono malo svjetla što je prodiralo u podrum omogućilo joj je da bolje osmotri svoju tamnicu. Radilo se o nevelikoj sobi na čijem je središtu bila iskopana metar duboka rupa nepoznate namjene. Kad je začula tamničareve korake, Josefina je počela drhtati od straha… Straha koji se pretvorio u paniku kad joj je Heidnik mirnim glasom saopćio što je čeka. “Ovdje si da mi osiguraš potomstvo. Planiram dovesti još desetak robinja, a vaš zadatak je da mi rodite što više djece!”, objasnio je manijak a potom, kako bi svojim riječima dao težinu, silovao izbezumljenu djevojku. Kad je ostala sama, sirotica je počela vrištati na sav glas, nadajući se da će je netko od susjeda čuti. Bila je to loša odluka: Heidnik je utrčao u prostoriju i brutalno je premlatio štapom, nakon čega ju je, svu okrvavljenu, bacio u rupu u sredini prostorije. “Brzo ćeš naučiti da se svaki neposluh kažnjava!”, prosiktao je, a potom prekrio rupu komadom šperploče.
Kad ju je Heidnik nekoliko sati kasnije izvukao iz rupe, Josefina je shvatila da je dobila “cimericu”. Nakon što je otmičar napustio sobu, započela je razgovor s krhkom neznankom koja je, baš kao i ona, bila vezana lancem. Doznala je da se njena supatnica i vršnjakinja zove Sandra Lindsay, a postalo joj je jasno i da je cura mentalno zaostala. “Gary je dobar čovjek. Često sam spavala s njim, a oni mi je kupovao hranu i odjeću”, objasnila je, očito nesvjesna težine situacije u kojoj se našla. Josefina je teško uzdahnula. U ovoj sirotici zacijelo neće naći saveznicu ako se ukaže prilika za bijeg.
Kako su se dani pretvarali u tjedne, Josefinina nada bivala je sve tanja, a Heidnikovo ponašanje sve bizarnije. Djevojke je svakodnevno silovao i tukao, a ako su preglasno plakale, objesio bi ih za jednu ruku i ostavio da satima vise sa stropa u tom položaju. Hranio ih je psećom hranom i trulim povrćem i nije im dao da nose odjeću, pa su se noću stiskale jedna uz drugu kako bi se zagrijale.
Jedi bližnju svoju!
Dva dana prije Božića, Heidnik je patrolirao ulicama u svom vozilu, u potrazi za novim robinjom. Devetnaestgodišnja Lisa Thomas bila je na putu prema prijateljičinoj kući kad se muškarac u srebrnom “Cadillacu” zaustavio pored nje i ponudio joj prijevoz. Namamio ju je u kuću obećavši joj večeru i nove cipele, da bi je, nakon što joj je ubacio drogu u piće, silovao. Kad se osvijestila, bila je zavezana u podrumu. Josefina joj je blagim glasom objasnila situaciju i savjetovala joj da bude poslušna ako želi izbjeći batine. Tijekom siječnja, još su dvije djevojke završile u tamnici: 18-godišnja Jacqueline Askins i pet godina starija Deborah Dudley. Dok je prva vrlo brzo prihvatila manijakova pravila, druga mu se suprotstavljala u svakoj prilici. Deborahin dolazak stvorio je tenzije među ostalim djevojkama, jer je Heidnik i njih kažnjavao kad je ova bila neposlušna. Kako bi uništio njihovu slogu, razvio je nov način discipliniranja: kad bi jedna bila neposlušna, ostale su je morale bičevati!
Josefina je s vremenom zadobila povjerenje svoga tamničara. Pravila se da uživa dok ju je silovao, a neposluhe ostalih djevojaka revno je prijavljivala. Uvjeren da je ova sretna što je odabrana za jednu od njegovih “supruga”, za rođendan ju je počastio šampanjcem. Imao je još jedan razlog za slavlje: vjerovao je da Sandra, kojoj je kasnila menstruacija, nosi njegovo dijete. Nekoliko dana kasnije, shvatio je da djevojka nije trudna, što ga je razbjesnilo. Sirotica je završila u rupi za kažnjavanje. Kad ju je uhvatio u pokušaju pomicanja šperploče kojom je bila pokrivena, satima ju je gazio čizmama i rezao nožem, dok nije izgubila svijest. Kako joj narednih dana nije davao ništa za jelo i piće, djevojka je dobila groznicu. Cimerice su je jedno jutro pronašle mrtvu, sklupčanu na podu. Shvativši što se dogodilo, Heidink je iznio truplo iz prostorije. Kad su nedugo potom začule zvuk motorne pile, djevojke su imale prilično jasnu ideju što se događa. Monstrum se u međuvremenu pozabavio kuhanjem: Sandrina rebra ispekao je u pećnici, glavu joj je skuhao u loncu, a udove ubacio u zamrzivač. Dio mesa samlio je u multipraktiku, da bi ga pomiješao s psećom hranom i gnjusnom smjesom nahranio zatočenice!
Žrva ili sudionica?
Tjedni nakon Sandrina umorstva bili su osobito teški. Strahujući od iste sudbine, djevojke su počele smišljati plan bijega. Ne želeći izgubiti teško zarađen status mezimice, Josefina ih je otkucala Heidniku. Kazna je bila okrutna koliko i pragmatična: “izdajnicama” je zabio čavle u uši, želeći ih oglušiti i spriječiti u kovanju budućih zavjera. Josefina je bila pošteđena, baš kao i od nove metode mučenja koju je osmislio – elektrošokova. Skinuo je izolaciju s jednog kraja žice uključene u struju, da bi je prislonio o okove zarobljenica i gledao ih kako se grče u agoniji. Deborah, čiji buntovni duh nije uspio skrhati svakodnevnim mučenjem i ponižavanjem, bila je najčešća žrtva ovakvih tretmana.
Nakon što ga je tijekom jednog silovanja ugrizla, odlučio je otići korak dalje u svojoj okrutnosti. Josefini, u kojoj je sve više gledao partnericu, naredio je da napuni rupu za kažnjavanje vodom, a potom je u nju gurnuo Deborah. Josefina se počela tresti kao prut kad joj je Heidink pružio žicu i neobično mirnim glasom zapovjedio: “Sprži kuju!”. Isprva je odbila to učiniti, no kad joj je zaprijetio da će sama iskušati taj tretman, prislonila je žicu na Deborahine lance. Djevojka se počela snažno trzati, a nakon nekoliko minuta njeno se tijelo ukočilo i nestalo pod vodom.
Nakon Deborahina umorstva, Heidnik je dopustio Josefini da se slobodno kreće po kući, a pripala joj je i “čast” da s njim dijeli krevet. Vodio ju je sa sobom u nabavku, kao i na objede u obližnjim restoranima. Tijekom jednog od zajedničkih izlazaka, zamijetio je mladu crnkinju sitne građe. “Ona bi mogla biti zamjena za Deborah, zar ne?” pitao je Josefinu. Premda joj se želudac grčio, nije imala druge nego složiti se. Štoviše, pomogla je “mužu” da namame djevojku u auto i zavežu je u podrumu. Agnes Adams, 24-godišnja studentica, bit će posljednja zatočenica kuće strave.
Nekoliko dana kasnije, Josefina je davno osmišljen plan odlučila provesti u djelo. Nagovorila je Heidnika da je pusti u posjetu obitelji. U znak zahvalnosti, obećala je, dovest će mu novu “ženu”. Nevjerojatno, ovaj je povjerovao njenim riječima. Čim se našla na slobodi, djevojka je odjurila na policiju. Kad su mu “plavci” pozvonili na vrata, Heidnik je znao da je igra završena. U njegovu podrumu policajci su pronašli tri djevojke: Agnes Adams i Lisa Thomas gole su ležale na hladnom betonu, a Jacqueline Askins bila je zatočena u rupi za kažnjavanje. Detektive je šokirao izgled djevojaka: bile su bolesno mršave, prepune rana i modrica, napola žive. Još veći užas dočekao ih je kad su ušli u kuhinju – pronašli su ostatke Sandre Lindsay i Deborah Dudley. Obrana neubrojivošću nije prošla na sudu: Heidnik je osuđen na smrt. Dana 6. lipnja 1999. godine, primio je smrtonosnu injekciju.
Piše: Lucija Kapural
