Tim izrazom označujemo lažno sažalijevanje ili oplakivanje nekoga. Izraz potječe iz drevnog vjerovanja da krokodili plaču za plijenom nakon što ga ugrabe. Činjenica da postoji nekoliko izreka pripisanih grčkom povjesničaru i esejistu Plutarhu na tu temu ukazuje na nekadašnju rasprostranjenost tog vjerovanja. Vjerovanje je dobilo novo tumačenje u vrijeme kada je kršćanstvo postalo dominantna religija u Europi. Tada ga se upotrebljavalo kako bi se objasnio kršćanski koncept pokajanja (npr. uspoređujući ga s Judinim lažnim pokajanjem nakon što je izdao Isusa). Engleski klerik Edward Topsell, koji je živio na prijelazu iz 16. u 17. st., ponudio je drugačije objašnjenje. Smatrao je da krokodil plače kako bi lakše namamio žrtvu prije negoli ju ulovi i pojede. U stvarnosti krokodili doista imaju suzne žlijezde, ali ne plaču od tuge ili radosti, već zato što su im suzne žlijezde i žlijezde slinovnice usko povezane, pa refleksno puštaju krupne suze dok proždiru plijen.
Piše: Boris Blažina
