Zanimljivosti o pionirima britanskog punka: “Ako ne volite ovaj bend, ne volite ni rock’n’ roll”. 

Clash New York 1978

Godine 1977., nakon što je grupa “The Clash” izdala debitantski album, jedan glazbeni kritičar vizionarski je zapisao: “Ako ne volite ovaj bend, ne volite ni rock’n’ roll”. Premda su djelovali samo deset godina, subverzivnim nastupima i politički angažiranim stihovima promijenili su povijest glazbe, a njihov “London Calling” po mnogima je jedan od najboljih  albuma svih vremena. Donosimo zanimljivosti o pionirima britanskog punka!

1. Zbog buntovnog stava i žestokih akorda, na početku karijere uspoređivali su ih s grupom “Sex Pistols”. Frontmenu Joeu Strummeru to se nije sviđalo. “Mi smo gerilci, a oni živopisna ulična banda”, govorio je. Uistinu, njihov lijevo orijentirani idealizam bio je u oštrom kontrastu s nihilizmom “Pistolsa”.

2. Nakon samo trideset odsviranih koncerata, potpisali su ugovor za moćnu diskografsku kuću CBS. Taj potez mnogi su obožavatelji doživjeli kao izdaju, kretanje ususret establišmentu koji su secirali u pjesmama, a rock novinar Mark Perry nazvao ga je “danom kad je punk umro”. Da je duh punka i dalje živ, četvorka je dokazala ponizivši CBS-ove čelnike koji su se htjeli slikati s njima: uoči riječi “cheese”, pokazali su im stražnjice.

3. Na jednom od prvih većih nastupa grupe, u publici se našao Shane MacGowan, budući frontmen grupe “The Pogues”. Sirotom momku tom je prilikom neki luđak odgrizao poveći komad uha!

4. Basist Paul Simonon isprva nije imao pojma o sviranju. “Instrukcije” je dobivao od gitarista Micka Jonesa. Ovaj bi mu vikao koji zahvat treba upotrijebiti, a publika je mislila da Jones pjeva.

5. Bubnjar Topper Headon bio je doživotno zahvalan roditeljima koji su ga podržali u odluci da zbog sviranja napusti školovanje sa šesnaest godina. S turneja im je godinama slao dugačka pisma, dok su razglednice bile rezervirane za njegovog psića Battyja. U grupi je zamijenio Terryja Chimesa, koji je nakon svađe s kolegama prozvan “Terry Chrimes”.

6. Headon je bio jedini koji je imao idilično djetinjstvo. Joe Strummer od devete je godine, odlukom vlastitih roditelja, živio u internatu; Mick Jones je, nakon razvoda roditelja, odrastao uz baku i dvije starije tetke, a Paula Simonona odgajala je samohrana majka, dok otac nije htio ni čuti za njega.

7. Numera “I’m So Bored With USA”, koju mnogi smatraju jednim od njihovih najizravnijih političkih iskaza, isprva je bila ljubavna pjesma naslova “I’m So Bored With You”.

8. Pjesmu “Garageland” posvetili su svome najžešćem kritičaru, novinaru Charlesu Shaaru. Ovaj ih je, naime, svojedobno nazvao “garažnim bendom koji bi se trebao vratiti u je*enu garažu, po mogućnosti dok je motor u automobilu upaljen”.

9. Premda je podržavao anarhizam, Strummer je bio poznat po nesmiljenoj radnoj etici. “Momci su me nazivali malim Staljinom, budući da sam tražio od njih da zaborave na prijatelje i priležnice te se u potpunosti posvete svirkama”, jednom je izjavio.

10. Na eksperimentalnom albumu “Combat Rock” slavni pjesnik Allan Ginsberg recitira nekoliko stihova.

11. Godine 1991., dva stara hita grupe dobila su drugi život. Pjesma “Should I Stay Or Should I Go” završila je na vrhu britanske top ljestvice nakon što je korištena u reklami za “Levi’s”, a pjesmom “Rock The Casbah” američki vojni radio označio je početak Operacije pustinjska oluja.

Piše: Lucija Kapural

Komentari