Bogatstvo i moć nije jedino što kruna donosi. Vladarima nije uvijek teklo mlijeko i med – uvijek moraš s nekim ratovati, uvijek je tu netko tko kuje zavjeru da te otruje i preotme ti tron… Poput običnih pučana, kraljevi i kraljice međusobno su se razlikovali: među njima je bilo sadističkih psihopata, taštih budala, pragmatičnih državnika, talentiranih pojedinaca te notornih bludnika. Evo nekoliko primjera!
1. Sumerska kraljica Puabi, vladarica grada Ura koja je umrla u 26. ili 25. stoljeću prije Krista, pokopana je s brojnim dragocjenostima, ali i sa pedeset dvoje sluga. Analize su pokazale da su njeni pratioci umrli od otrova, ali se ne zna jesu li to učinili svojevoljno ili pod prisilom. Mi bismo se kladili na potonju opciju!
2. Tajlandski kralj Bhumibol Adulyadej, poznatiji kao Rama IX., rođen je 1927. godine u Cambridgeu, gradu u američkoj saveznoj državi Massachusetts. Bolnička soba u kojoj je došao na svijet proglašena je – tajlandskim teritorijem!
3. Poljski kralj August II. (1670. – 1733.) zakonitu bračnu družicu prognao je iz ložnice nakon što mu je rodila nasljednika, ali je zato u njoj ugošćivao brojne ljubavnice, kako plemkinje tako i seljanke. Tek nakon njegove smrti otkrilo se koliko je produktivna ta izvanbračna aktivnost bila. Tada je, naime, pronađen brižljivo čuvani spis, iz kojeg se doznalo da je prpošni monarh imao – tristo šezdeset petero izvanbračne djece!
4. Uz Stjepana Držislava, hrvatskog kralja iz 10. stoljeća, veže se legenda o nastanku našega grba. U jednom od brojnih ratova s Mlečanima, neprijatelji su ga ugrabili te bacili u tamnicu. Mletački dužd Petar II. Orseolo dočuo je da je njegov zarobljenik vrstan šahist. Kako je i sam bio pasionirani igrač, uputio mu je sljedeći izazov: ako ga pobijedi u tri partije, bit će oslobođen. Kralj je prihvatio izazov i hametice pomeo dužda na šahovskom polju, a ovaj je održao riječ i dopustio mu povratak u domovinu. U sjećanje na taj trenutak, Stjepan Držislav je uzeo šahovsku ploču kao grb svoga naroda.
5. Portugalski kralj Alfons IV. bio je poznat pod nadimkom “Hrabri”, mada bi mu nadimak “Okrutni” bolje pristajao. Kad se njegov nasljednik, don Pedro, zaljubio u dvorsku damu Inês de Castro, naredio mu je da je smjesta ostavi – bila je, naime, nezakonita kći aristokrata. Pedro je u tajnosti nastavio vezu, a kad su špijuni dojavili kralju što se događa, ovaj je 1355. poslao trojicu krvnika da je skrate za glavu. Njegov sin je poludio od tuge – kad je naslijedio oca na prijestolju, dao je ekshumirati leš voljene žene te ga okruniti!
6. Rikard I., legendarni engleski vladar iz druge polovice 12. stoljeća (na slici!), u povijesti je zapamćen kao “Rikard Lavljeg srca”, vođa Križarskih ratova. Nedvojbeno se radilo o hrabrom čovjeku, no kralj je uz to bio iznimno pragmatičan. Poznato je, primjerice, da je svoga kuhara proglasio vitezom. Kakve to veze ima s pragmatičnim duhom? U ono vrijeme, kad je znanje o higijeni bilo skromno, kuhari su uživali golemi društveni ugled – pokvarena ili otrovana hrana mogla je okončati nečiju vladavinu jednako kao i neprijateljski mač!
7. Mitridat VI. Eupator, kralj Ponta iz 2. stoljeća prije Krista, strahovao je od gubitka trona. Po prirodi paranoičan, vidio je trovače svuda oko sebe, pa im je odlučio doskočiti tako da postane otporan na svaki otrov znan čovjeku. Počeo je konzumirati malene količine otrova, postepeno povećavajući dozu. Kad bi ga uhvatio strah da je pretjerao, vršio je pokuse na zarobljenicima. Konzultirao se s vodećim medicinskim autoritetima te je, uz njihovu pomoć, uspio “smućkati” univerzalni protuotrov. Nažalost, napitak nije imao djelovanje na rimske legije, pa mu je Pompej isprašio tur i nagnao ga da si od muke oduzme život.
8. Phalaris, tiranin koji je u 6. stoljeću željeznom rukom upravljao Akragasom (današnji Agrigento na Siciliji), idejni je tvorac tzv. bakrenog bika, jedne od najokrutnijih sprava za mučenje poznatih čovjeku. Radilo se o brončanoj statui u obliku, je li, bika, u koju su se zatvarali osuđenici na smrt: ispod nje bi se zapalila vatra, a metal se polako zagrijavao, dok se nesretnik ne bi živ ispekao. Specijalno za Phalarisa, jezivu napravu je izradio izumitelj iz Atene Perillos. Umjesto očekivane zarade, imao je priliku iskušati vlastiti izum – Phalaris ga je iz bika izvadio tek kad je bio reš pečen!
Piše: Lucija Kapural
