Dana 15. travnja 2019., čitav svijet je s jezom promatrao kako vatrena buktinja guta katedralu Notre-Dame, biser srednjovjekovne arhitekture i simbol francuske prijestolnice. Ono što se gradilo gotovo dva stoljeća, izgorjelo je za nepunih petnaest sati, a Parižani su doslovce ridali od tuge na ulicama. Srećom, pročelje je izdržalo požar, struktura je stabilizirana kako se ne bi urušila, a francuska vlada nada se da će rekonstrukcija najljepše sakralne građevine svijeta biti dovršena do proljeća 2024. godine. Dok čekamo obnovu neprocjenjivog dijela kulturne baštine, donosimo nekoliko zanimljivosti o slavnoj katedrali:
Ispod katedrale leži – poganski hram!
Posvećena Djevici Mariji, ova katedrala predstavlja jedan od najblistavijih primjera francuske gotičke arhitekture. Njena gradnja započela je 1160., pod paskom biskupa Mauricea de Sullyja, a većina radova dovršena je do 1260., mada su tijekom narednih stoljeća u više navrata rađene određene preinake. Zanimljivo je da je katedrala podignuta na ruševinama dviju crkvi, koje su pak izgrađene na ostacima svetišta koje datira iz Rimskog carstva. Većina povjesničara i arheologa slaže se da se, prije dvije tisuće godina, na tom mjestu nalazio hram vrhovna rimskog božanstva Jupitera. Île-de-la-Cité, prirodni otok na Seinei na čijem se istočnom dijelu katedrala nalazi, nekoć je bio galo-romanski grad poznat pod nazivom Lutecija.
Šuma u potkrovlju
U većini zgrada iz dvanaestog stoljeća, kao neizostavan konstrukcijski element korišteno je drvo, a Notre-Dame nije iznimka po tom pitanju. Zbog impresivnih dimenzija katedrale – dugačka je 127 i široka 48 metara – bilo je potrebno posjeći čitavu šumu kako bi konstrukcija izdržala. Dio potkrovlja gotovo je u potpunosti izgrađen od drveta: samo za gradnju golemih potpornih stupova posječeno je gotovo tisuću i pol stabala! Prije nego što ga je progutao plamen, Parižani su to potkrovlje nazivali “šumom”.
Otopljena zvona i odrezane glave
Tijekom Francuske revolucije, katedrala je pretrpjela teška oštećenja – mnoge od neprocjenjivo vrijednih relikvija tada su pretvorene u prah, a monumentalna crkvena zvona, napravljena od bronce i teška preko dvije tone, otopljena su kako bi se od njih napravile topovske kugle. Procjenjuje se da je, tijekom Revolucije, pod giljotinom završilo oko 40.000 ljudi. Borbe za vlast između zaraćenih frakcija često su se prelijevale na sam narod, a mnogi nevini su ostali bez glave – doslovce. Kad je ljudima prekipjelo, okupili su se oko katedrale te počeli odrubljivati glave kipovima!
Od Napoleona do Mitteranda
Katedrala je bila mjesto značajnih događaja u francuskoj povijesti. Napoleon je, 2. prosinca 1804. godine, ondje okrunjen za cara, a na istome mjestu je, nakon mnogo stoljeća zaborava, 1920. održana beatifikacija Ivane Orleanske. Nadalje, u Notre-Dameu su održani sprovodi francuskih predsjednika Charlesa De Gaullea, Georgesa Pompidoua i Francoisa Mitterranda, a u blizini glavnog oltara katedrale u svibnju 2013. se ubio Dominique Venner, povjesničar i novinar blizak ekstremnoj desnici. Dakako, slavu katadrale pronio je osobito “Zvonar Crkve Notre-Dame”, roman Victora Hugoa koji je doživio uspjeh odmah nakon objavljivanja 1831. godine. Generacije čitatelja od tada pomamno gutaju stranice o nesvakidašnjoj ljubavi grbavog zvonara Quasimoda i lijepe ciganke Esmeralde.
Kruna od trnja
Temeljem zakona iz 1905., pravo vlasništva nad katedralom, zbog iznimne povijesne važnosti, pripada francuskoj državi. Ipak, tamošnja katolička Crkva ima ekskluzivno pravo korištenja ovoga sakralnog objekta – u neograničenom trajanju. Među brojnim relikvijama povjerenim na čuvanje Crkvi su, prema predaji, kruna od trnja koju je nosio razapeti Krist, komadić križa na kojem je umro i nekoliko čavala kojima je bio pribijen na križ.
Piše: Lucija Kapural
