Ako postoji oružje koje je na presudan način odredilo tijek Drugoga svjetskog rata, postavši nositeljem sovjetskih strateških uspjeha, onda je to višecijevni raketni bacač BM-13. Ništa vam ne “zvoni”? Nazovimo ga puno poznatijim nadimkom – Kaćuša! Riječ je o prvome raketnom topničkom oružju, a Crvena armija prvi ga je put upotrijebila u borbama oko Moskve 1942. Sustav se sastojao od niza raketnih lansera postavljenih na podvozje kamiona, što mu je davalo iznimnu pokretljivost a, da stvar bude bolja, rakete su se mogle ispaljivati kako pojedinačno tako i u nizu. Korištene kao oružje podrške pješaštvu i oklopno-mehaniziranim postrojbama, Kaćuše su u zasluženu “mirovinu” otišle tek šezdesetih godina 20. stoljeća. Evo nekoliko zanimljivosti o slavnom oružju:
1. premda su planovi tog oružja razvijeni 1938. u konstruktorskom uredu pod zapovjedništvom generala Andreja Kostkova, ideja nije bila nova – u Koreji je već u srednjem vijeku korištena tzv. hwacha, ratna sprava koja je pomoću raketnog pogona ispaljivala salve zapaljenih strijela.
2. novo oružje sovjetskim je čelnicima predstavljeno nekoliko dana prije nego što su njemačke trupe prešle sovjetsku granicu. Običan kamion, na koji je montirano nekoliko šina s raketama, nije ih odmah impresionirao. Kad je, međutim, ispalio raketu, svi su zanijemili od šoka. Samo nekoliko sati prije početka rata, Staljin je odobrio masovnu proizvodnju novih bacača raketa, a debi su imali kod grada Orše. Bio je to silan uspjeh: Kaćuša je stvorila nezapamćenu paniku i ogromne gubitke u njemačkim redovima. Njen krajnji domet iznosio je dotad nedostižnih 8.740 metara.
3. novo oružje je bilo strogo povjerljiv projekt. Svaka Kaćuša je imala uređaj za samouništenje pomoću kojeg bi mogla biti trajno oštećena prije nego što je se Nijemci dokopaju!
4. Kaćuša je Sovjetima pomogla da zaustave invaziju i odnesu pobjedu u najkrvavijem ratu na vlastitom teritoriju. Evo i kako: zbog blokova trinitrotoluola koji su se poslije pada rasprskavali na tisuće užarenih šrapnela, uništavala je sve na ciljanom području. Plotun ispaljenih projektila pokrivao je veliku površinu, pa je ovo oružje korišteno za tzv. “tepih raketiranje”. Jedan njemački kaplar, koji je pao u sovjetsko zarobljeništvo, ispričao je kako su mnogi njegovi suborci izgubili razum zbog ovoga zastrašujućeg oružja.
5. postoji mnogo različitih mišljenja o tome kako je lanser dobio žensko ime Kaćuša. Prema jednoj teoriji, dobio ga je zbog slova “K” koje se nalazilo na okviru bacača raketa, budući da su se iste proizvodile u tvornici “Komintern”. Prema drugoj, Kaćuša je bila djevojka ruskog vojnika koji je održavao oružje. Prema trećoj, nazvan je po istoimenoj ratnoj pjesmi o djevojci koja vene za dragim izgubljenim na bojištu. Neki stručnjaci, naime, tvrde da, prilikom paljbe, ovo oružje proizvodi zvuk sličan melodiji te pjesme!
Piše: Lucija Kapural
