Prosječnom korisniku interneta teško je zamisliti da, ne tako davno, podaci nisu bili dostupni klikom “miša”. Ono što će postati “mrežom svih mreža” začeto je u okrilju Ministarstva obrane Sjedinjenih Američkih Država. Prva računalna mreža ARPANet, preteča interneta, uspostavljena je 1969. godine, a sastojala se od niza kompjutera koji su, povezani modemima, skladištili i preusmjeravali pakete podataka. Uvidjevši mogućnosti koje projekt nosi, ideja o povezivanju američkih vojnih baza prerasla je u ekonomski isplativiju investiciju koja se danas naziva internet. Godine 1989., dok je bio zaposlen na institutu CERN u Ženevi, Britanac Tim Berners-Lee je stvorio servis World Wide Web, sustav koji omogućava linkanje, pregledavanje i sortiranje informacija preko računala povezanih telefonskom mrežom. Prvu uspješnu komunikaciju računala preko interneta ostvario je na Božić 1990. godine, a već je 1991. javnosti je prikazao prvu web stranicu. Za svoje zasluge, odlikovan je viteškom titulom britanske kraljevske kuće.
Premda je riječ o relativno novom izumu, internet je iz temelja promijenio način na koji radimo, razmišljamo, komuniciramo i zabavljamo se. Do te je mjere prodro u sve pore našeg života da nam se nedavna prošlost, kad ga još nije bilo, čini poput mračnoga srednjeg vijeka. Pa ipak, tek malen broj ljudi svjestan je mogućnosti koje ova mreža pruža. Zaboravite na slanje poslovnih e-mailova, igranje igrica i “prženje” glazbe – govorimo o mogućnosti zarade, i to goleme. Ne morate stvoriti nešto revolucionarno, kao što je učinio Mark Zuckerberg sa svojim Facebookom; dovoljno je sjetiti se nečeg novog, ma koliko to glupo bilo, i pronaći ljude koji su voljni za to ponuditi keš. Za vas smo odabrali četiri najbizarnije ideja u povijesti međumrežja koje su svoje autore učinile multimilijunašima:
Lažni Djed Mraz – ne mogu proizvod ili usluga biti glupi koliko glupi mogu biti kupci, poslovni je moto Byrona Reesea, čovjeka kojem je prije desetak godina napamet pala jedna od najapsurdnijih ideja otkad je interneta. Nakon što mu je dozlogrdio život bankovnog činovnika, dao je otkaz i stvorio novi identitet: postao je internetski Djed Mraz. Lukavi poduzetnik roditeljima naplaćuje deset dolara za pismo sa “Sjevernog pola”, u kojem mališanima piše kako moraju biti dobri, slušati mamu i tatu i slično. “Autentičnosti” radi, na kuverti se nalazi marka na kojoj piše “Sjeverni pol”, a unutra su priložene slike Djeda Mraza (Reese) i njegovih pomoćnika vilenjaka (Reeseovi rođaci). Tko bi, pobogu, izdvojio pare za ovakvu glupost, možda se pitate. Odgovorit ćemo vam: mnogi. Stranica SantaMail.org svome tvorcu donosi prihod od milijun dolara godišnje.
Javna ispovjedaonica – ono što je 2004. počelo kao vapaj osamljenog šmokljana za socijalnim kontaktom, danas je biznis težak stotine milijuna dolara. Frank Warren, patološki povučen mladić, htio je komunicirati s ljudima, pa makar u virtualnom prostoru. Kreirao je web stranicu PostSecret Project, na kojoj je zamolio namjernike da mu, dakako anonimno, povjere svoje najveće tajne e-mailom. Za samo nekoliko sati, Warren je bio preplavljen elektronskim pismima, a kad se taj trend nastavio i tijekom narednih mjesec dana, momak je počeo njušiti miris dolara. Kad je prikupio dovoljan broj ispovijedi, odabrao je one najzanimljivije i od njih stvorio knjigu, koja je u rekordnom vremenu postala bestseller. Danas, sedam kompilacija tuđih tajni kasnije, Frank Warren je multimilijunaš… A prema jednoj od njegovih knjiga uskoro će se snimiti film, što će ga učiniti još bogatijim.
Razmjena neželjenih darova – priča o Cameronu Johnsonu tipična je američka bajka o čovjeku koji se iz oskudnih životnih prilika uzdigao do velikog bogatstva isključivo vlastitim idejama i upornošću. Ono što je u njoj neobično jest sljedeće – učinio je to prije osamnaestog rođendana! Evo kako je sve počelo: kao devetogodišnjak, Cameron je izrađivao i prodavao čestitke za rođendane, vjenčanja, krizme, bar-micve i sve ostale prigode. U godinu dana zaradio je nekoliko tisuća dolara. Dok bi neko drugo dijete tu svotu brzinom munje spiskalo na slatkiše i slične gluposti, Cameron ih je uložio u kupnju popularnih akcijskih figurica, koje je potom na eBayu prodao za duplu cijenu. Nakon dvije godine, zaradio je 100.000 dolara. Nije stao na tome: i tu je lovu investirao te stvorio e-mail sustav My EZ Mail, koji je u kratkom roku pretvorio u veliki oglašivački biznis. U trenutku kad je maturirao, na računu je imao svoj prvi milijunčić. Sljedeći internetski poduhvat, onaj koji ga je učinio jednim od najbogatijih tinejdžera u Americi, bila je stranica CertificateSwap, putem koje su ljudi mogli razmjenjivati neželjene darove. I dok se dolari slijevaju na njegov račun, poduzetni Cameron obilazi škole i fakultete te drži predavanja na temu kako se obogatiti. “Ako je uspjelo meni”, skromno će on, “može i bilo kome drugom!”
Nomen est omen – platiti nekome da izmisli ime za vašu internetsku domenu? Nema šanse da bi netko pljunuo lovu za takvu glupost! Ili ima? Kako se internet širi, sa desecima milijuna postojećih web stranica, odabrati naziv domene koji još nije zauzet može biti Sizifov posao. Tu nastupaju tvorci stranice PickyDomains – vi njima pošaljete 50 dolara, a oni vama listu dostupnih imena za vašu domenu. Ako vam se nijedno ne sviđa, dobit ćete pare nazad ili besplatnu novu listu, već po vašem izboru!
Piše: Lucija Kapural
