Kolekcionari stripova u pravilu su opsesivna čeljad: svoje dragocjene sveščice čuvaju kao oko u glavi, prelistavaju ih s dubokom nježnošću, a njihov sadržaj znaju naizust. Ako se ubrajate u tu skupinu, uvjereni smo da ćete uživati u zanimljivostima iz povijesti devete umjetnosti koje smo za vas probrali!
1. Poručnik Mike Steve Donovan, zvan Blueberry, prvotno je zamišljen kao sporedan lik u vestern priči “Fort Navajo”, da bi se istaknuo kao budući središnji protagonist stripa “Blueberry”. Rođen u umu scenarista Jean-Michela Charliera i crtača Jeana “Moebiusa” Girauda, ovaj kockar, ženskar i buntovnik – konjički časnik koji luta prostranstvima Divljeg zapada u razdoblju nakon svršetka Američkoga građanskog rata – na stripovskoj se sceni pojavio 1963. Giraudu je kao model poslužio Jean-Paul Belmondo: glumčevu muževnom licu s boksačkim nosom dodao je neizostavnu cigaru te vojničku uniformu. Neobičan nadimak (“Borovnica”) poručnik duguje Charlierovom poznanstvu s jednim američkim novinarom. “Stalno je jeo džem od borovnica, pa smo ga u šali prozvali Borovnicom. Kad sam počeo raditi na novom stripu, ‘posudio’ sam njegov nadimak, ne očekujući da će lik zaživjeti. Kasnije, kad je stekao popularnost, bilo je prekasno da išta mijenjam, pa je jadnik zaglavio s uistinu glupim nadimkom”, ispričao je Charlier u nekom intervjuu.
2. Corto Maltese, mornar u vječnoj potrazi za avanturom, zaštitnih nemoćnih i zavodnik kojem su se osladile mnoge ali ga nijedna nije zadržala, svojevrstan je alter-ego svoga tvorca, venecijanskog majstora Huga Pratta. Prvi put se pojavljuje 1967. godine u “Baladi o slanom moru”, kao krijumčar i pirat na pacifičkim otocima u vrijeme Prvoga svjetskog rata. Isprva je bio sporedan lik, da bi ga Pratt potom, u okviru kratkih priča koje je izdavao za magazin “Pif”, učinio centralnim protagonistom. Bacio ga je u vrtlog najbremenitijih povijesnih zbivanja s početka dvadesetog stoljeća, a za praćenje njegovih pustolovina ponekad je potreban atlas: u Prattovu najuspješnijem serijalu plovit ćemo Južnim morima, prikradati se uz ljude-leoparde u kolonijalnoj Africi, skrivati se u blatnom rovu ratom zahvaćene Europe, spustiti se Amazonom u srce juznoameričke džungle, plesati tango u Buenos Airesu, družiti se s kineskim revolucionarima, mongolskim šamanima i vudu čarobnicama, bježati venecijanskim uličicama punim opasnosti ili švercati zlato u sibirskoj pustoši. U avanturama mu se pridružuju brojne povijesne ličnosti, od Jacka Londona, Ernesta Hemingwaya i Hermana Hessea, preko Butcha Cassidyja i “Crvenog baruna” Manfreda von Richthofena, do Enver-Paše i Staljina. Pratt, koji je poput svoga najpoznatijeg junaka proputovao čitav svijet te slovio za ženskara, lik je dijelom zasnovao na vlastitim doživljajima, a dijelom na poljskom pustolovu Ferdinandu Ossendowskom.
3. Kad se Albert Uderzo, mladi crtač talijanskih korijena koji je u to vrijeme “umirao” od dosade obavljajući posao knjigovođe, u Parizu upoznao sa scenaristom stripova Renéom Goscinnyjem, rođen je tandem koji će zauvijek promijeniti povijest devete umjetnosti. Godine 1959. se na tržištu se pojavio prvi broj njihovog “Asterixa”, izdan u sklopu dječjeg časopisa “Pilote”. Uderzo i Goscinny nisu ni sanjali da će strip o buntovnim Galima koji se opiru rimskim okupatorima poharati svijet. Asterixove pustolovine do danas su prevedene na 107 jezika, uključujući latinski i grčki, poslužile su kao predložak za niz filmova, po naslovnom junaku nazvan je prvi francuski satelit, neustrašivi Gali dobili su svoju poštansku marku i tematski park, a Asterix i njegov vjerni pratitelj Obelix čak su se pojavili na naslovnici “Timesa”, kao simboli francuske nezavisnosti i otpora globalizaciji! Ono što možda ni okorjeli ljubitelji stripa ne znaju jest činjenica da su, na početku rada na “Asterixu”, Uderzo i Goscinny vodili žestoke rasprave oko fizionomije naslovnog junaka: Uderzove prve skice prikazivale su Asterixa kao tradicionalna galskog ratnika koji probleme rješava snagom golemih mišića. Goscinny je pak smatrao da će se komični efekt potencirati ako glavni junak bude kržljavi ali lukavi Gal – srećom, pobijedila je njegova vizija!
4. Kapetan Amerika rođen je 1941. godine u izdanju “Timely Comicsa”, preteče čuvenog “Marvela”, a stvorili su ga scenarist Joe Simon i crtač Jack Kirby. Poput kolega Supermana i Batmana, imao je dvojni identitet: junak u kostimu dizajniranom po uzoru na američku zastavu alter-ego je Stevea Rogersa, nježnog mladića čije su sposobnosti pojačane do vrhunca pomoću eksperimentalnog seruma, a sve u cilju pomaganja američkim ratnim naporima. Stan Lee, čovjek koji će nam donijeti Spider-Mana, Hulka i Iron Mana, u to je vrijeme radio kao asistent u “Timely Comicsu”. U pauzi između serviranja kave šefovima i oštrenja olovki, pisao je scenarije za stripove, a njegova prva objavljena priča jest treći strip “Kapetana Amerike”. U njoj je naš junak prvi put bacio štit na neprijatelja, da bi mu se ovaj poput bumeranga vratio u ruke – potez koji će mu postati zaštitni znak. Premda ga danas poznajemo s okruglim štitom u ruci, na originalnom crtežu to je oružje bilo trokutastog oblika. Koncem Dugoga svjetskog rata, popularnost ovoga patriotskog lika počela je opadati. Kako bi poboljšali prodaju stripa, autori su pokušali ubaciti humor u radnju, što se pokazalo kao fijasko. Leejev pokušaj oživljavanja zaboravljenog junaka njegovim suprotstavljanjem komunistima također nije urodio plodom. Budući da ga autori nisu htjeli ubiti, pronašli su alternativno rješenje: borca za pravdu su kriogenički zamrznuli. U tome tužnom stanju vegetirat će do 1964. godine, kad ga iz leda spašava skupina junaka poznatih kao Osvetnici. Za vrijeme Afere Watergate, jednog od najtežih političkih skandala u američkoj povijesti, kapetan Amerika nakratko mijenja ime u – Nomad!
5. “Alan Ford”, strip kraljeva društvene satire Luciana Secchija (scenarist poznatiji pod umjetničkim imenom Max Bunker) i Roberta Raviole (crtač koji se u povijest stripa upisao kao Magnus), na našim kioscima pojavio prije gotovo pola stoljeća, no njegov kultni status i danas odolijeva zubu vremena… Možda zato što je tako precizno oslikao tadašnju stvarnost i anticipirao nelijepu nam budućnost! Autoritarni vladar koji zgrće bogatstvo dok njegovi posilni jedva spajaju kraj s krajem? Svi vaši grijesi pedantno popisani u maloj crnoj knjižici? Korumpirani gradski vijećnici i mahniti generali? Velike parole iza kojih se kriju prizemni interesi? Otimanje siromašnima da bi se dalo bogatima? Zvuči poznato, zar ne?Zanimljivo, osim u matičnoj Italiji i na području bivše Jugoslavije, nitko u svijetu ne zna za “Alan Forda”. Strip nikad nije preveden na engleski (premda je kao model za fizionomiju naslovnog junaka poslužio britanski glumac Peter O’Toole), a ni u ostalim zemljama, u kojima je prijevod pokušan, nije uspio preživjeti više od nekoliko izdanja (u Danskoj se, primjerice, ugasio nakon samo šest brojeva). Kod nas se u prodaji pojavio davne 1972., tri godine nakon talijanske premijere, u genijalnom prijevodu Nenada Brixyja.
6. Batman nije ni prvi ni zadnji maskirani stripovski osvetnik, ali je jedan od rijetkih koji se isključivo oslanjaju na ljudsku snagu – iznimnu inteligenciju, fotografsko pamćenje i akrobatske vještine. Nema tu čarobnih prstenova, radioaktivnih pauka niti supermoći – riječ je o junaku od krvi i mesa. Prvi put se pojavio u “Detektivskim stripovima” (“DC Comics”), a stvorili su ga crtač Bob Kane i scenarist Bill Finger. Na prvotnu Kaneovom nacrtu, imao je bitno drugačiji imidž nego danas: nosio je crvene tajice i minijaturnu masku. Na Fingerov prijedlog, odjeća je promijenjena u crnu kako bi lik izgledao zlokobnije, maska mu je prekrila čitavo lice, a dodane su i rukavice – kako ne bi ostavljao otiske prstiju. Samo godinu i pol dana kasnije, strip se prodavao u 800.000 primjeraka (samo je “Superman” imao veću nakladu), unatoč činjenici – ili upravo zbog nje – da se radilo o iznimno krvoločnom štivu. Ilustracije radi, reći ćemo samo da je Batman u prvom broju jednog protivnika bacio s krova, nakon čega se ovaj spljoštio kao palačinka, a drugom je priuštio osvježavajuću kupku u bačvi sa solnom kiselinom! Sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, američki Senat vodio je raspravu o utjecaju stripova poput “Batmana” na maloljetničku delinkvenciju. Kako bi izbjegla reperkusije, industrija stripa prihvatila je stroga pravila po kojima je dobro moralo pobijediti zlo, krvoproliće i perverzije bili su zabranjeni, a nijedan zločin nije se smio prikazati tako detaljno da bi se mogao oponašati. Na žalost vjernih obožavatelja, “Batman” se pretvorio u kič. Mračni ton izvornika vraća se osamdesetih, a vrhunac u tom razdoblju predstavlja “Povratak Crnog viteza”, strip-serijal Franka Millera čija se atmosfera može usporediti s klasicima filma noira.
7. Jedan od najpoznatijih likova u povijesti popularne kulture prešao je dugačak put do slave, baš kao što je dug bio put koji je prešao u svojoj biografiji, od lopova i najamnika, gusara i pljačkaša, borca i generala, do kralja Akvilonije. Taj barbar, koji je pomoću mišića i mača harao hiborijskim vremenom, onim prije poznate povijesti, rođen je u mašti majstora mračnih pustolovnih priča Roberta E. Howarda. Priče o Conanu objavljivane su u nastavcima, u časopisu “Weird Tales”, a nakon što se Howard 1936. ubio, ne doživjevši trideseti rođendan, lik u koji je pretočio svu svoju maštu polako je počeo tonuti u zaborav. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, hrabri barbar doživljava renesansu. Uz Howardove priče, objavljivane su i one koje su pisali drugi autori, najviše L. Sprague de Camp. Popularnost lika iskoristili su i u “Marvelu” te počeli objavljivati strip “Conan barbarin”. Godine 1982. lik je zaživio na velikom platnu: “Conan”, film Johna Milusa, u zvjezdanu orbitu je lansirao glumca koji je portretirao naslovnu ulogu, Arnolda Schwarzeneggera.
8. Lice stripovskog junaka Luckyja Lukea, kauboja bržeg od vlastite sjene kojeg je 1946. godine stvorio najpoznatiji belgijski crtač Morris, “posuđeno” je od legendarnog glumca Garyja Coopera.
9. Zagor, glavni junak istoimena stripa stvorenog 1961. godine, prvotno je nazvan Ajax, no autor Sergio Bonelli preimenovao ga je saznavši da postoji deterdžent tog imena. Crtač Gallieno Ferri u fizionomiju “Duha sa sjekirom” dobrim je dijelom utkao vlastito obličje.
10. Prvi broj stripa “Flash Gordon” objavljen je 1934. godine, u novinama izdavača “King Features”. Naslovni lik rođen je u mašti američkog crtača Alexa Raymonda. Od ideje do realizacije trebalo je, međutim, proći dugačak put – legenda kaže da je Raymondu bilo potrebno oko stotinu radnih sati za jednu stranicu stripa!
Piše: Lucija Kapural
