Zaleđena rijeka i horde divljaka: Kako je Rajna “izdala” Rimsko Carstvo?

Razaranje tuđe imovine, prezir prema kulturnim vrijednostima i divljaštvo glavne su odrednice pojma “vandalizam”. Ta riječ je, dakako, eponim a potječe od istočnogermanskog naroda koji je u srpnju 455. godine počinio najpoznatiji pljačkaški pohod u povijesti, organizirano i metodičko pustošenje Rima. Vandali su, međutim, reputaciju surovih osvajača počeli graditi puno prije nego što su, predvođeni Geiserikom, nasrnuli na “Vječni grad”.

Koncem 406. godine, Europu je snašla nezapamćeno oštra zima. Za stanovnike Rimskog Carstva, bila je to tek jedna nedaća u nizu: divlji germanski narodi, o kojima su s prezirom govorili kao o barbarima, zadnja tri desetljeća konstantno su ih napadali i pljačkali. Zadnju crtu obrane predstavljala je Rajna, sjeverna granična rijeka uz koju se protezao pojas utvrđenih gradova i garnizona. Čitavu tu godinu, Rimljani su ratovali s germanskim narodima, Vandalima, Alanima, Burgundima i Svevima. Barbari su, razumljivo, bili vrlo uporni i agresivni: ta njih same su “vijali” drugi barbari, Huni, a spas su mogli naći samo na području Rimskog Carstva! Unatoč rijekama prolivene krvi, Rimljani su čvrsto vjerovali da im sigurnost pruža upravo Rajna, najdragocjenija saveznica u obrani. A onda je rijeka savezništvo ponudila neprijateljima – smrznula se! Dana 31. prosinca 406. godine, divlje horde nahrupile su preko ledenog mosta, potirući sve pred sobom. Prema mnogim povjesničarima, prelazak Rajne označio je početak kraja nekoć moćna Rimskog Carstva.

Prva se na udaru našla bogata rimska provincija Galija. Bila je lak plijen za osvajače – sve tamošnje legije bile su zauzete borbama s Vizigotima u Italiji, a Rimljanima saveznička galska plemena brzo su potučena. Odjeveni u grube životinjske kože s oklopima od željeznih pločica i oboružani dugim kopljima, Vandali su bez milosti ubijali sve one koji bi im se našli na putu. “Pljačka, a ne rat bila je njihova prava strast. Oni su banda koja želi opustošiti zemlju. Prilikom napada konjice, neobuzdani su, krvoločni i nepobjedivi”, zapisao je jedan povjesničar.

Vandali se nisu zaustavili u Galiji. Godine 409. prešli su preko Pireneja te, zajedno s Alanima, upali u provinciju Hispaniju, današnju Španjolsku (prema jednoj teoriji, ime su dobili po španjolskoj regiji Andaluziji). Dvije su godine haračili po poluotoku, da bi, kad su opljačkali sve što se dalo opljačkati, međusobno podijelili zemlju i ondje se nastanili. Kako je savezništvo među divljacima u načelu prolazne naravi, Vandali su ubrzo zaratili s Alanima, da bi potom pljačkašku sreću odlučili iskušati u bogatim rimskim provincijama u sjevernoj Africi. Bila je to mudra odluka: Alani su bili iznimno okrutan narod. Povjesničar Amijan Marcelin opisao ih je sljedećim riječima: “Ponosni su kad ubiju čovjeka. Nakon što to učine, neprijatelju odrežu glavu i oderu kožu, od koje prave uzde za konje”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari