Jedna od najpoznatijih scena iz “Pretkazanja”, kultnog horora Richarda Donnera iz 1976. godine, jest ona u kojoj pod kosom Damiena Thorna, đavoljeg nakota umiljata lica, pronalaze brojku 666 – biljeg Zvijeri. Otkuda povezanost ove znamenke s gospodarem laži i obmane, Nečastivim glavom i kopitima?
U “Otkrivenju”, zadnjoj biblijskoj knjizi, govori se o zvijeri sa sedam glava i deset rogova, koja izlazi iz mora. Otkriva se i njeno ime – 666. Valja znati da brojevi u Bibliji često imaju simboličko značenje – dok sedam označava potpunost odnosno savršenstvo, broj manje, šest, odnosi se na ono što je manjkavo odnosno nepotpuno u Božjim očima. Iz tog razloga, katkad se koristi u povezanosti s Božjim neprijateljima (1. Ljetopisa 20:6; Danijel 3:1). S druge strane, ponavljanje ima funkciju naglašavanja. Kad se u Bibliji želi istaknuti neka misao ili pojam, često se navede tri puta (Otkrivenje 4:8; 8:13). Ponavljanje šestice u imenu 666, smatraju stručnjaci, naglašava važnu misao – politički sustav je manjkav, jer ljudi nisu uspjeli uspostaviti trajni mir. To može postići jedino Kraljevstvo Božje. Biblija kaže da oni koji se klanjaju Zvijeru dobivaju njen žig “na desnicu svoju ili na čelo svoje” (Otkrivenje 13:16). To su oni koji se suprotstavljaju Bogu. Znamo li za ovakve interpretacije Apokalipse Ivanove odnosno Otkrivenja, ne čudi pozornost koju je dobio nadgrobni spomenik stanovite Lilly E. Gray, smješten u središtu groblja u Salt Lake Cityju.
Na prvi pogled, riječ je o posve običnom, ne pretjerano ukrašenom spomeniku. Stvari postaju zagonetne tek kad pročitamo epitaf. Ondje, na hladnom mramoru, uklesane su sljedeće riječi: “Lilly E. Gray, 6. lipnja 1881. – 14. studenog 1958., žrtva Zvijeri 666”. Tko je, dovraga, bila ova žena? Pod kakvim je to okolnostima napustila ovaj svijet – kako natpis otkriva, u sedamdeset sedmoj godini? Radi li se o žrtvi kakva sotonističkog kulta ili je pak dotična bila njegovom članicom? Ova pitanja godinama su mučila stanovnike Salt Lake Cityja, jednog od najreligioznijih gradova u Sjedinjenim Američkim Državama (po najpopularnijoj teoriji, gospođa Gray bila je sljedbenica zloglasnog Aleistera Crowleya!). Tek kad su povjesničari istražili lokalne registre, istina o liku i djelu ove žene počela je poprimati obličje. S jedne strane, pokazalo se da je stvarna priča znatno prozaičnija od lokalnih naklapanja – nikakve nadnaravne sile nisu odigrale ulogu u njoj. S druge strane, puno je tužnija. Priča je to o gubitku ljubavi i psihičkom rasapu jednog muškarca.
Registri su pokazali da je Lilly Edith Gray rođena u Manversu, gradu u kanadskoj pokrajini Ontario (zanimljivo, djevojačko prezime bilo joj je isto kao ono njezina trećeg supruga, zlosretnog protagonista ove priče!), kao šesto od osmero djece imućna lokalnog para. Kad su Lilly i njena sestra blizanka Ethel Sarah imale godinu dana, obitelj se nastanila u Benzieu, okrugu u američkoj saveznoj državi Michigan. U lipnju 1898., Ethel je primljena u umobolnicu, u kojoj će ostati do smrti u trideset šestoj godini. Njena dijagnoza nije poznata, kao ni uzrok smrti. Nedugo nakon što je izgubila blizanku, Lilly se udala za tri desetljeća starijeg muškarca po imenu Richard C. Walsh. Obudovjela je u prosincu 1925., a godinu dana kasnije ponovno je stala “na ludi kamen”. Njen odabranik bio je poštanski djelatnik Frank Zimmerman. Brak je potrajao sedamnaest godina, a nakon suprugove smrti, Lilly se, iz nepoznatih razloga, preselila u Salt Lake City. Ondje, u gradu kojem tepaju kao “raskršću zapada”, upoznala je trećeg supruga, kontroverznog Elmera Louisa Graya.
Nije poznato kako je Lilly upoznala prezimenjaka, muškarca s podebljim kriminalnim dosjeom. Još kao tinejdžer, ovaj se našao na pogrešnoj strani zakona, a na njoj je ostao veći dio života. Prvo kazneno djelo, krađa, priskrbilo mu je višegodišnji boravak u popravnom domu, a kao odrastao čovjek bio je “gost” kaznionica diljem SAD-a. Pljačke, iznude i falsificiranje dokumenata samo su dio “nestašluka” zbog kojih je redovito završavao na državnim jaslama. Nakon posljednjeg odsluženja kazne, 1948. se nastanio u Salt Lake Cityju kao slobodan ali i psihički oštećen čovjek. Možda zbog nasilja koje je pretrpio iza rešetaka, postao je iznimno paranoičan. Tvrdio je da ga američka vlada uhodi i zlostavlja, te da su mu za većinu zločina za koje je osuđen podmetnuli dokaze. Po svoj prilici se radilo tek o uobrazilji bolesnog čovjeka (prema nekim indikacijama, bolovao je od Parkinsonove bolesti).
Dana 11. srpnja 1952. godine, vjenčao se s Lilly Grey. Njoj je tada bila sedamdeset jedna, njemu sedamdeset dvije godine. Prema svjedočenju poznanika para, Elmerovo psihičko stanje u braku se znatno popravilo. Prestao je pričati o urotama i posvetio život onoj koju je držao kao kap vode na dlanu. Idila je potrajala do 14. studenog 1958. godine, kad Lilly umire u bolnici u Salt Lake Cityju.
Gubitak obožavane supruge nepovratno je rastočio um Elmera Graya. U službeni uzrok smrti, zatajenje bubrega, udovac je odbijao povjerovati. Ponovno je zakoračio na utabanu stazu paranoje i ludila, tvrdeći da su vladini agenti ubili njegovu životnu suputnicu. Upravo njegove deluzije objašnjavaju zagonetni epitaf, koji je dao uklesati na ženin nadgrobni spomenik. Nesretni čovjek posljednje je dane proveo u psihijatrijskoj ustanovi, u kojoj je 31. listopada 1964. umro od srčanog udara. Pokopan je na groblju u Salt Lake Cityju, u blizini žene koju je volio više od ičeg.
Piše: Lucija Kapural
