Zagonetka stara pola stoljeća: Jedini neriješeni slučaj otmice zrakoplova u povijesti

Otmice zrakoplova u pravilu završavaju uhićenjem počinitelja. Ona koja se dogodila 24. studenog 1971. imala je, međutim, drugačiji ishod. Otmičar ne samo da nije priveden licu pravde, nego je njegov identitet do današnjeg dana ostao nepoznat. Evo što se dogodilo toga naoko mirna, sunčanog dana! Na letu 305 kompanije “Northwest Airlines”, tridesetminutnom putovanju od Portlanda do Seattlea, našao se i čovjek koji je avionsku kartu kupio na ime Dan Cooper – lažno ime, kako će se pokazati. Svjedoci će ga kasnije opisati kao muškarca u srednjim četrdesetim godinama, odjevenog u elegantno crno odijelo i bijelu košulju s uštirkanim okovratnikom, a putnik koji je sjedio do njega dodat će i da je nosio modru kravatu sa sedefastom kopčom.

Nedugo po uzlijetanju, naručio je viski sa sodom, a kad mu je stjuardesa donijela piće, u ruku joj je gurnuo presavijeni komadić papira. Atraktivna djevojka ga je gurnula u džep, pretpostavljajući da joj je potencijalni udvarač dao svoj broj telefona. Kad je sljedeći put prošla pored njegova sjedala, nagnuo se prema njoj te joj šapnuo na uho: “Gospođice, pročitajte poruku koju sam vam dao”. Ton njegova glasa uznemirio je stjuardesu, a njeno srce obuzela je panika kad je rasklopila papirić. Ondje su, crno na bijelom, stajale riječi: “Imam bombu”. Precizno je bio naveden i zahtjev otmičara: osim 200.000 dolara, tražio je četiri padobrana te cisternu koja bi ga čekala na aerodromu u Seattleu, kako bi zrakoplov mogao napuniti rezervoar gorivom za sljedeći let. Mlada žena je, tresući se kao prut, poruku odnijela pilotu, a on je o situaciji obavijestio predsjednika zrakoplovne kompanije. Ovaj je, strahujući za sigurnost trideset šestero putnika i šestero članova posade, odlučio udovoljiti svim zahtjevima. Osoblje je mudro zaključilo kako ne treba obavještavati putnike o onome što se događa, kako ne bi došlo do masovne panike.

Kad je avion sletio u Seattleu, otmičar je blaženo nesvjesnim putnicima i prestrašenom osoblju dopustio da iziđu iz zrakoplova, a nakon što je preuzeo novac i padobrane te dao napuniti rezervoar, naredio je pilotoma da polete prema Nevadi. Kad je avion sletio u Renu, piloti su shvatili da njihova jedinog putnika – njihova otmičara – više nema. Baš kao ni plijena kojeg se domogao. Pretpostavili su da je skočio s padobranom kroz zadnja vrata, ali nisu mogli odrediti u kojem se trenutku to dogodilo, pa tako ni gdje bi se počinitelj mogao nalaziti. Za “Dana Coopera” nitko više nikada neće čuti, a incident, u kojem srećom nije bilo žrtava, ostat će zapamćen kao jedini neriješeni slučaj otmice zrakoplova u povijesti.


Kako padobrani nisu pronađeni a novac od otkupnine, koji se može identificirati po serijskim brojevima, nije bio potrošen, istražitelji su pretpostavili da je otmičar poginuo prilikom skoka iz aviona, ateriravši na neko teško dostupno mjesto. Godine 1980., dječak koji je bio na obiteljskom izletu u Oregonu pronašao je nekoliko svežnjeva novčanica, a kad ih je njegov otac odnio na policiju, pokazalo se da je riječ o novcu od otkupnine. Uslijedila je opsežna pretraga tog područja, no nikakvi dodatni tragovi nisu otkriveni, baš kao ni “Cooperovo” truplo. Službeno, slučaj je još uvijek otvoren.

Piše: Lucija Kapural

Komentari