Načelo ograničenog nemara stručni je izraz za slučajna otkrića koja su se pokazala korisnima za čovječanstvo. Klasičan primjer je Alexander Fleming. U pola eksperimenta, otišao je na pauzu. Kako je po prirodi bio neuredan, ostavio je prljavu petrijevu posudu u laboratorijskom sudoperu. Kad se vratio, pronašao je bakterije po čitavoj posudi, osim na mjestima gdje se razvila plijesan. To je iznjedrilo dva korisna rezultata – gospođa Fleming unajmila je kućnu pomoćnicu, a gospodin Fleming otkrio je penicilin. Evo još nekih genijalnih otkrića koja su plod slučajnosti ili pogreške:
Godina je 1879. Nakon što je proveo dan proučavajući derivate katrana, umorni i gladni kemičar Constantin Fahlberg izišao je iz laboratorija na Sveučilištu John Hopkins i zaputio se na večeru. Kruh na koji je navalio i prije nego što je glavno jelo stiglo na stol učinio mu se neobično slatkim. Zaključio je da se radi o kemijskom spoju koji je ranije u laboratoriju nehotično prolio po prstima. Iz znatiželje, kasnije ga je pomnije proučio te otkrio zanimljivu stvar – taj slatko spoj nije imao kalorijsku vrijednost. Rezultat vjerojatno već naslućujete: Fahlberg je digao milijune patentiravši saharin.
Koncem Drugoga svjetskog rata, američki inženjer Percy Spencer tražio je alternativne namjene za magnetron, uređaj koji se koristio za generiranje mikrovalnih radarskih sustava. Dok je jednog dana stajao pored uređaja, čokoladica u njegovom džepu se rastopila. Budući da se radilo o njegovu omiljenom paru hlača, Percy je glasno opsovao, da bi smrknut izraz na njegovom licu ubrzo zamijenio osmijeh. Gonjen znatiželjom, stavio je nekoliko zrna kukuruza blizu magnetrona te – pop, pop, pop – dobio slasne kokice. Nedugo nakon toga, izumio je mikrovalnu pećnicu te postao bogat čovjek.
Alastair i Jean Carruthers, bračni par liječnika iz Vancouvera, toga prohladnog jutra 1987. radio je na zajedničkom projektu. Doktor i doktorica Carruthers pokušavali su liječiti škiljavost koristeći malu količinu otrova botulina. Otkrili su zanimljivu “nuspojavu”: bore oko očiju vremešne pacijentice netragom su nestale. Njihovo otkriće, kasnije nazvano botoks, unijelo je revoluciju u estetsku kirurgiju. Zahvaljujući njemu, bezizražajno lice kao u voštane figure postalo je veliki hit.
Znanstvenici iz “Pfizera”, jednog od najvećih farmacijskih koncerna svijeta, 1992. su testirali novu pilulu protiv angine. Stvar nije funkcionirala – oboljeli su i dalje šmrcali i kašljali. Unatoč tome, muškarci koji su sudjelovali u testiranju i dalje su željeli uzimati lijek. Znanstvenici su ubrzo shvatili zašto je tome tako te pilule počeli prodavati pod imenom “Viagra”, ali za nešto drugačiju namjenu…
Piše: Lucija Kapural
