Woodstock 1994. godine: seks, droga, rock ‘n’ roll i puno, puno blata. U dobroj staroj tradiciji rock festivala, kiša je pretvorila teren u blatnjavu smjesu, a bend “Green Day”, koji je nastupao među zadnjima, smatrao je da će mamurni, promrzli i umorni dvadeset-i-nešto-godišnjaci u publici cijeniti ironiju, pa su izveli numeru “Welcome to Paradise” (“Dobrodošli u raj”). Dodatno su je začinili posprdnim šalama na račun pokisle marve podno pozornice.
Nekome iz publike nije sjelo podbadanje i šepurenje trojice milijunaša koju su na pozornicu dovezeni helikopterom, pa je pjevaču Billieju Joeu Armstrongu u glavu doletjela gruda blata. Ovaj se, po običaju pijan kao deva, isprsio poput borbenog pijetla te publici, koja je već bila spremna na odlazak, uputio izazov: “Što je, se*onje, zar je to sve što možete dobaciti?” Nije bilo.
U sljedećih nekoliko minuta, pozornicu je doslovce progutalo blato, a nakon što je pjevač publici vratio istom mjerom, na nju su počeli uspinjati bijesni pankeri, željni njegove krvi. Armstrong je u tom trenutku izgubio svoje ku*čevito držanje te počeo cijukati poput curice kojoj je otelo lizalicu. Na njegovu sreću, na pozornicu je umarširalo osiguranje i počelo praviti reda. U onoj pomutnji, momci u plavom su basista Mikea Dornta zamijenili za izgrednika te su ga nokautirali, izbivši mu dva prednja zuba. Armstrongu je bilo toliko neugodno zbog njegova kukavičkog ponašanja da se nekoliko narednih mjeseci skrivao od medija.
Piše: Lucija Kapural
