Volio je piti i ljubiti: Pjesnik zbog kojeg su očevi skrivali kćeri

Robert Burns (1759. – 1796.) možda nije bio najplodniji ali je svakako bio jedan od najvećih škotskih pjesnika. Ovaj glasan i razmetljiv no istodobno nježan i velikodušan čovjek bio je zakleti neprijatelj licemjerja, a kroz svoju poeziju i život slavio je hedonističke naslade. Potonje su ga u više prilika dovele u neprilike.

Najstariji sin siromašnog seljaka, mladost je proveo u Allowayu, zabiti u pokrajini Ayrshire. Sa nepunih petnaest, već je navelike radio na imanju, a u slobodno vrijeme je “gutao” svaku knjigu koje se uspio dočepati te, svojim žuljevitim rukama, pisao stihove posvećene ljubavi i prijateljstvu. U pauzama od gnojidbe i poezije, posvećivao se omiljenim hobijima, jeftinom vinu i ženama sumnjiva morala. Nakon očeve smrti, s bratom je unajmio seosko gospodarstvo u obližnjem Mossgielu, da bi se nakon godinu dana našao u problemima. Nije, naime, uspio upropastiti samo imanje, nego čak dvije lokalne dame. Njihovi očevi zahtijevali su glavu drznika koji ih je deflorirao te, kao takve, učinio nepodobnima za udaju, a Burns se neko vrijeme skrivao kod rođaka, ozbiljno razmišljajući o bijegu u inozemstvo.

Srećom, prijatelji su mu posudili dovoljno love da objavi knjigu pjesama, a novostečeni ugled i financijska “injekcija” nestašku su spasili kožu. “Pjesnik pluga”, kako su mu zbog pjesama s motivima iz seoskog života tepali, u domovini je imao status današnje pop-zvijezde, a narednih nekoliko godina žene je mijenjao kao na traci. Umorivši se od takvog stila života, zaposlio se kao carinski nadzornik te je do oltara odveo jednu od redovitih priležnica, mlađahnu Jean Armour. Nije je odabrao samo zbog ljepote – do tada mu je već bila rodila ne jedan nego dva para blizanaca. Premda je izvanbračne aktivnosti sveo na najmanju moguću mjeru, kapljice se nije odrekao do zadnjeg dana života.


Piše: Lucija Kapural

Komentari