Vizionar Silicijske doline: Veliki Woz u sedam slika

Od dva Stevea zaslužna za to što svi imamo pristupačan kompjuter na svojim stolovima ili u krilima, jedan – pokojni Jobs – oduvijek je htio biti ime koje će svijet izgovarati s dubokim poštovanjem. Drugi, Wozniak, samo je želio praviti računala. Donosimo zanimljivosti o istinskom vizionaru Silicijske doline!

1. Odrastao je u kalifornijskom gradu San Joseu, a dar za matematiku i sve što je imalo veze s tehnikom iskazivao je od malih nogu. Otac Jerry radio je kao inženjer u “Lockheedu”, kompaniji koja je proizvodila vojne avione i svemirske letjelice. Njegovi poslovi bili su stroga tajna te, kao takvi, predmet gorućeg interesa znatiželjnog dječaka. Kako bi mu odvratio pažnju, pragmatični otac poticao je mališana da se bavi matematičkim problemima i do besvijesti rastavlja i sastavlja svaku napravu koja mu je bila u dosegu. Steve je bio toliko vješt u tome da je ubrzo i sam počeo konstruirati električne naprave. “Da napraviš kompjuter, u to doba trebalo ti je novca kao za polog za kuću. Ja ga nisam imao, pa sam stalno tražio način kako da smanjim broj nužnih dijelova. Nikad nisam išao na tečaj, čak ni knjigu s uputama nisam imao”, prisjeća se.

2. Wozniak, pukokrvni štreber koji je odbijao odlaziti na zabave, kao 14-godišnjak je proveo noć u – zatvoru za maloljetnike! Evo što se dogodilo: onako iz vica, u prijateljev ormarić skrio je metronom na daljinsko upravljanje. Kad je uređaj počeo otkucavati, uspaničeni direktor pozvao je postrojbu za razmontiranje bombi.

3. Studij na prestižnom Sveučilištu u Coloradu prekinuo je kad je shvatio da od svojih profesora nema bogznašto novo za naučiti na poljima koja su ga zanimala – fakultetski programi debelo su kaskali za njegovim praktičnim znanjem. Umjesto da odlazi na dosadna predavanja, zaposlio se u digitronskom odjelu “Hewlett-Packarda”, jedne od najvećih tehnoloških kompanija na svijetu. Prihvativši hipijevsku filozofiju, popularnu tih burnih šezdesetih, na posao je dolazio u majicama psihodeličnih uzoraka, s dugom nepočešljanom kosom, pa su ga kolege u uštogljenim odijelima gledali u čudu.

4. Kad je upoznao imenjaka Jobsa, činilo mu se da je pronašao srodnu dušu. Prvi zajednički projekt bilo je konstruiranje tzv. “blue boxa”, stroja koji je zaobilazio telefonske kompanije i omogućavao besplatne pozive u svaki kraj svijeta. Wozniak će ga upotrijebiti za realizaciju svojih infantilnih poriva – ujedinivši svoja dva talenta, onaj za imitiranje glasova i onaj za neslane šale, uputit će jedan od najapsurdnijih poziva otkad je telefonske žice: nazvat će Vatikan i tražiti Papu, predstavljajući se kao Henry Kissinger!

5. Da mu prijatelj baš i nije oličenje iskrenosti, Wozniak je naslutio nakon što su zajedno napravili igru “Breakout” za “Atari”. Jobs mu je isplatio 350 dolara, odnosno obećanu “polovicu” zarade. Tek godinama kasnije, naivni Wozniak otkrit će da je “Atari” Jobsu za taj projekt platio pet tisuća dolara. Woz mu nije zamjerio. “Valjda mu je trebala lova”, bio je njegov jedini komentar. Rasprodajom vlastitih skromnih blaga, mladići su namirili su početni kapital i osnovali kompaniju “Apple Computer”, a iz legendarne Jobsove garaže izišli su prvi primjerci računala Apple I. Njihova “bebica” Apple II na stolove će nam donijeti revolucionarnu kombinaciju ekrana u boji i tastature te postati svjetska senzacija.

6. Nakon što je Wozniak dao otkaz, Jobs je bio bijesan i uvrijeđen, a tadašnjem raskidu prijateljstva doprinijeli su i novinari, koji su pisali kako je Woz otišao nezadovoljan stanjem u “Appleu”. Nedugo nakon što je tvrtka koju je osnovao, “CL 9”, na tržište izbacila univerzalni daljinski upravljač, posvetio se onome što ga u mladosti nije zanimalo – privođenju studija kraju. Na faks prijavio pod lažnim imenom Rocky Clark. “Ime Rocky sam ‘posudio’ od svog psa, a Clark je djevojačko prezime moje žene”, objasnio je genezu aliasa.

7. Otkako je 1985. napustio “Apple”, shvativši da mu je važnije dobro se provesti nego zaraditi svu silu love, Wozniak se posvetio brojnim hobijima. Besplatno je podučavao informatici siromašnu djecu, osnovao je fundaciju koja se bori za slobodu govora, sudjelovao je u emisiji “Ples sa zvijezdama”, a u serijalu “Teorija velikog praska” dobio je priliku glumiti – sam sebe!

Piše: Lucija Kapural

Komentari