U ljeto 1977. godine, Teresita Basa, medicinska sestra filipinskog podrijetla, pronađena je mrtva u svome domu u Chicagu. Nije bilo sumnje u to da je skončala na nasilan način: u njenim prsima – odnosno onome što je od njih ostalo – bio je zariven nož, a madrac na kojem je žrtva ležala bio je zapaljen, po svoj prilici kao mjera uklanjanja dokaza. Djelomično pougljenjeni ostaci prevezeni su na patologiju, a policija se dala u jalovu potragu za ubojicom mlade žene.
Od početka je bilo jasno da je motiv jezivog zločina bila pljačka: Teresitin nakit, uključujući vrijednu ogrlicu koja je generacijama bila u obitelji, netragom je nestao, baš kao i žrtvin novčanik. Detektivi su danonoćno obilazili zalagaonice diljem grada, nadajući se kako će se ukradene dragocjenosti pojaviti u nekoj od njih, no bez sreće. Bez fizičkih dokaza i svjedoka, slučaj je nakon nekoliko mjeseci zašao u slijepu ulicu. A onda je u policijsku postaju ušetala djevojka po imenu Remy Chua.
Chua, koja je bila žrtvina kolegica ali je istu vrlo površno poznavala, istražiteljima je iznijela bizarnu priču. Drhteći kao šiba, ispričala je kako joj se Teresita – bolje rečeno, njen duh – svakodnevno javlja u vizijama, vapeći za pravdom. Nije se radilo ni o kakvim nejasnim bljeskovima s onu stranu života – “duh” je bio vrlo precizan i konkretan. Ubojicu je imenovao kao Alana Showeryja, bolničara koji se kolegici Theresiti ponudio da će joj popraviti televizor. “On je čovjek kojeg tražite! Nakit koji je ukrao je poklonio svojoj ženi, potražite ga i sve će vam biti jasno!”, povikala je Chua, a njen mahniti glas policajcima je potvrdio inicijalni dojam, da je riječ o luđakinji ili osobi željnoj pažnje.
Jedan mladi detektiv je, ne budi lijen, ipak odlučio provjeriti Showeryja. Kad se pokazalo da ovaj Afroamerikanac ima dosje zbog niza sitnih krađa, znao je da mora kopati dublje. Ono što je otkrio šokiralo je i njega i kolege: ogrlicu koju je Showeryjeva nevjenčana supruga nosila oko vrata rođakinja Teresite Base je identificirala kao njen nakit!
Showery je isprva nijekao umješanost u zločin. Priznao je da je Teresiti popravljao televizor u noći u kojoj je ubijena, ali se kleo kako je bila živa u trenutku kad je napustio njen stan. U drugoj prostoriji, njegova bolja polovica raspričala se o lijepom daru koji je dobila od muža, ogrlici. Kad su Showeryju rekli da je taj komad nakita identificiran kao žrtvin, slomio se i priznao umorstvo. Nevjerojatno, osuđen je na samo četrnaest godina zatvora!
Je li Basin duh uistinu pomogao riješiti njeno ubojstvo? Policiji se, razumljivo, ova ideja nikada nije sviđala. Bili su uvjereni da je Chua na neki način povezana sa zločinom. Pokušali su ispitati njenu povezanost sa Showeryjem, ali nisu ništa otkrili. Je li ova žena znala što će se dogoditi, a možda i sudjelovala u planiranju? Je li joj se jezik razvezao zbog grižnje savjesti? Je li izmislila vizije o pokojnici ne znajući kako drugačije izreći istinu? Odgovori na ova pitanja nikad nisu pronađeni.
Piše: Lucija Kapural
