“Običaj je čovjekova druga narav”; “O vremena, o običaji!”; “Griješiti je ljudski, ali je ustrajati u tome odlika luđaka”; “Najnepravedniji mir pretpostavljam najpravednijem ratu”; “Korijenje znanosti je gorko, a njeni plodovi slatki”; “Najveće pravo zna biti najveća nepravda” samo su neke od mudrih izreka Marka Tulija, državnika, odvjetnika, političkog teoretičara, filozofa te najvećega govornika starorimskog svijeta. Nadimak pod kojim je ušao u povijest, Ciceron (lat. “zrno grahorice”) dobio je zahvaljujući fizičkoj mani – na licu je imao bradavicu sličnu zrnu graha. Obavljao je visoke državne dužnosti, nastupao kao branitelj u građanskim procesima, a 63. je, kao konzul, otkrio protusenatsku urotu Lucija Sergija Katiline, na kojeg se obrušio u četiri znamenita govora. Rimljani su ga počastili naslovom Oca domovine, što im nije bilo prepreka da mu kasnije, na surov način, oduzmu život.
Ciceron je politički djelovao između Sule i Cezara, onog koji je započeo i onog koji je završio veliku epohu u rimskoj povijesti. I Cezar i posinak mu Oktavijan obećali su slobodu rimskom narodu, ali prvi mu je dao diktaturu, a drugi principat. Ciceron se, koliko je mogao, bunio protiv Cezara, ali se ovaj, na vrhuncu pobjedničke slave, pokazao tolerantnim prema velikanu izgovorene riječi. Štoviše, ustvrdio je da je Ciceron za slavu rimskog naroda učinio više nego svi vojnički trijumfi zajedno! U ime želje za spasom republike, govornik je podizao glas i protiv Marka Antonija. Nije živ dočekao posljednje okršaje suparnika na umoru republike, niti su mu oni pružili milost. Godine 43. Marko Antonije, Gaj Oktavijan i Marko Aurelije Lepid zaključili su sporazum, u povijesti zapamćen kao Drugi trijumvirat. Dali su sastaviti popis proskribiranih osoba, na kojem se našlo i Ciceronovo ime. Čuvši za to, govornik je odlučio pobjeći brodom ali se, kako nije podnosio plovidbu, iskrcao na kopno. Ondje ga je prepoznao neki zanatlija te ga je odmah prijavio. Mladi centurion, koji je svojedobno dobio parnicu upravo zahvaljujući njemu, po naredbi Marka Antonija odsjekao je glavu i ruke Oca domovine. Marko Antonije očito nije uspijevao zaboraviti Ciceronove gorljive istupe protiv njega: odrezane ruke pokojnog velikana dao je izložiti na govornici, kao opomenu svima koji bi pokušali nešto slično!
Piše: Lucija Kapural
