Veliki književnik i mali čovjek: O Židovima je pisao kao o nižoj vrsti, pozivajući na njihovu masovnu sterilizaciju!

Bukowski ga je nazvao “najvećim piscem u posljednje dvije tisuće godina”. Philip Roth smatrao ga je značajnijim od Prousta, mada je, kako bi ga čitao, morao “potisnuti svoju židovsku savjest”. Njegov nihilizam i mizantropija snažno su utjecali i na Houellebecqa. Louis-Ferdinand Destouches, poznatiji pod pseudonimom Céline (1894. – 1961.), nedvojbeno je bio veliki autor… I ne baš veliki čovjek. Kako je moguće, pitaju se mnogi, da je čovjek obdaren darom genija pozivao na rasno istrebljenje? Kako je moguće da je on, koji je kao liječnik nesebično pomagao starima i bolesnima, s ledenom ravnodušnošću gledao na patnje milijuna? Na ova pitanja vjerojatno nije moguće odgovoriti. Céline će u istoj mjeri ostati zapamćen kao velikan i sitna duša, reformator i reakcionar, progonitelj i progonjeni. Donosimo zanimljivosti iz njegova života!

1. Odrastao je u Courbevoieu, nedaleko Pariza. Majka mu je bila trgovkinja, a otac profesor književnosti. Kad god bi popio, potonji je tiradama protiv Židova u dječakov podatni mozak sijao klicu mržnje, koja će mnogo godina kasnije niknuti plodom. U autobiografskom romanu “Smrt na kredit”, roditeljima je podigao strašan spomenik: majku je prikazao kao ženu opsjednutu bacilima koja ga je stalno tjerala prati ruke, a oca kao naprasita čovjeka “u čijoj su se tikvi rojili mrakovi u mjeri dostatnoj za dvadeset umobolnica”.

2. Nakon mature, dragovoljno se prijavljuje u vojsku, a po izbivanju Prvoga svjetskog rata, s činom konjičkog dočasnika odlazi na front. Teško je ranjen u ruku, za što je dobio odlikovanje. Tom iskustvu pridat će mitsku dimenziju: rana na ruci “preseljena” je u glavu, koju opsjedaju epske glavobolje i s njima vezane barokne halucinacije.

3. Nesposoban za nastavak vojničke službe, zapošljava se u uredu za putovnice u Londonu, gdje se ženi zemljakinjom Suzanne Nebout. Brak nije registriran u francuskom konzulatu: napušta je nakon nepuna dva tjedna, nazivajući je “jezičavom vješticom”. Nakon toga putuje u Kamerun, kao zaposlenik šumarske kompanije. Iscrpljen od malarije i dizenterije, vraća se u Francusku i ženi s Edith Follet, koja mu rađa kćer Collete. U rekordnom roku je završio medicinu i zaposlio se kao prigadski liječnik.

4. Druga gospođa Destouches živcirala ga je još više od prve, pa napušta nju i malenu te putuje po Africi i Americi u svojstvu sanitarnog inspektora. U domovinu se vraća s novom priležnicom, američkom plesačicom Elisabeth Craig, te otvara privatnu ordinaciju.

5. Pod pseudonimom Céline, koji je “posudio” od bakina krsnog imena, 1932. objavljuje hvaljeni roman “Putovanje nakraj noći”. Sve odlike njegova jedinstvenog stila ovdje su već prisutne. Ništavilo, dekadencija, rasap i vječno gladne ralje smrti teme su koje, snažno kao nikad prije, oživljavaju na njegovim stranicama, uvelike marinirane sarkazmom. Pristup jeziku bio je revolucionaran: u želji da rastvori logičku koru govora i prenese njegove osjetilne zapise, tekst pretvara u kaotičnu masu izlomljenih impresija, asocijacija i halucinacija, punu usklika i onomatopeja. Čitatelju na taj način pred noge istresa vreću paranoja i noćnih mora, ne nudeći ni dašak utjehe.

6. Sljedeće godine Elisabeth ga napušta, a on je kasnije pronalazi u Kaliforniji, udanu za židovskog odvjetnika. Mnogi smatraju da se u ovom događaju krije zametak njegovog antisemitizma. Utjehu nalazi u naručju osamnaest godina mlađe plesačice Lucette Almanzor, s kojom se kasnije ženi i ostaje do kraja života.

7. Kivnost na ljudsku vrstu s vremenom se fokusirala na jednu skupinu. Židove je držao odgovornima za širok spektar nedaća, od urušavanja gospodarstva do nedovoljnog poštovanja njegove umjetnosti. U predratnom ozračju, objavljuje otrovne antisemitske pamflete “Trice za jedno krvoproliće” i “Škola za leševe”. “Židov je neka vrsta bijelog crnca, i kao kod svih crnaca, njihov duhovni razvoj okončava se u devetoj godini. Sposobni su samo za lijenost i parazitizam”, zgađeno je pisao u prvom. U drugom je otišao korak dalje, objašnjavajući da nema razlike između dobrog i lošeg Židova (“Radi li liječnik razliku između dobrih i loših bacila?”) te pozivajući na masovnu sterilizaciju ovog naroda.

8. Premda nije bio izravno povezan s okupatorima, među pripadnicima Pokreta otpora smatran je izdajnikom i kolaboracionistom. Nakon savezničkog iskrcavanja u Normandiji, u strahu za goli život, sa suprugom, mačkom, dvije lažne putovnice i dvije ampule cijankalija, za svaki slučaj, kroz razorenu Njemačku uspio se probiti do Danske, gdje je prethodno smjestio svoju ušteđevinu. Francuska je zatražila izručenje kako bi mu sudila za veleizdaju, ali su ga Danci umjesto toga strpali u zatvor na osamnaest mjeseci. U ljeto 1951. godine, nakon što je u domovini amnestiran, pokunjeno se vraća u Pariz.

Piše: Lucija Kapural

Komentari