Uzbudljivi svijet subatomskih čestica: Kako je stvoren CERN?

Smješten na periferiji Ženeve, Europski institut za nuklearna istraživanja jedno je od najuzbudljivijih mjesta na svijetu. CERN (“Conseil Européen pour la Recherche Nucléaire”), osnovan davne 1954. godine, mjesto je na kojem se ne vode suhoparne rasprave o znanosti – ona se ovdje rađa. Institut je laicima poznat u prvom redu po LHC-u (“Large Hadron Collider”) odnosno Velikom hadronskom sudaraču , najvećem uređaju koji je ljudska ruka ikad stvorila. Riječ je o akceleratoru promjera 27 kilometara, smještenom na dubini od 175 metara u blizini švicarsko-francuske granice. Njegova izgradnja trajala je punih dvanaest godina i koštala sedam i pol milijardi eura, a s radom je počeo 2008. godine. Uređaj ima zadatak istraživati svijet subatomskih čestica, tražiti odgovore na pitanja kako je i kada nastao svemir te od čega se, zapravo, sastoji naš svijet. U njemu se simuliraju uvjeti s početka stvaranja svemira te se pošto-poto želi doći do recepta te primordijalne “juhe svijeta”. Drugim riječima, pokušava se rekonstruirati Veliki prasak.

Najintrigantnija od spomenutih čestica jest Higgsov bozon, poznata i kao “Božja čestica” (nazvana je po britanskom znanstveniku Peteru Higssu, koji je 1964. godine iznio teoriju o njezinom postojanju). Eksperimenti koji su, puštanjem ogromne količine protona između gigantskih magneta pod velikim električnim naponom, trebali dokazati postojanje te elementarne čestice, zaslužne za sve što se događa oko nas, pa i za postojanje nas samih, trajali su desetljećima. Jedan od tih eksperimenata, pokrenut u ljeto 2010. u pogonima CERN-a, izazvao je paniku diljem svijeta: objavljene su, naime, sumnje da će puštanje LHC akceleratora u pogon izazvati oslobađanje toliko velike energije da će se pojaviti lutajuća crna rupa koja će progutati čitav planet. Sve je otišlo tako daleko da je jedna Njemica, nastanjena u Švicarskoj, tužila CERN zbog ugrožavanja sigurnosti, a tinejdžerica iz Indije je, danima čitajući napise o skorašnjem smaku svijeta, izvršila suicid. Najžešći otpor CERN-u pružen je u Americi, gdje je zavladala masovna histerija, a većina građana je smatrala da će se svijet pod njihovim nogama jednostavno istopiti i pretvoriti u veliko ništa. Pod utjecajem stanovitog Waltera Wagnera, propalog studenta fizike koji je u medijima blebetao o nadolazećem sudnjem danu, 250.000 Amerikanaca je za samo jedan dan potpisalo peticiju protiv CERN-a, smatrajući da “ne vrijedi riskirati”. Unatoč panici, eksperiment je uspješno proveden: crne rupe nisu progutale Genevu, Švicarsku ni ostatak Zemlje!

Ma koliko to zvučalo neobično u vrijeme liberalnog kapitalizma, ova institucija zapravo je neprofitna: CERN postoji isključivo zbog dobrobiti čovječanstva. Suprotno nazivu, ne bavi se samo nuklearnom fizikom: mudre glave koje u njemu rade zaslužne su i za nemjerljive doprinose u području razvoja modernih telekomunikacija, informatike, pa čak i medicine. Jeste li, primjerice, znali da je World Wide Web, bez kojeg danas ne možemo ni zamisliti život, izumljen upravo za potrebe CERN-a, odnosno lakšu komunikaciju njegovih zaposlenika? Davne 1989. izumio ga je britanski suradnik Instituta Tim Berners-Lee! Kao nusprodukt istraživanja u CERN-u pronađeno je još mnogo toga. Primjerice, već spomenuti snažni magneti primjenu su našli i u željezničkom prometu Kine, kod tzv. “letećih vlakova” koji, bez kotača i šina, dosežu brzine od preko 500 kilometara na sat.


Piše: Lucija Kapural

Komentari