Iza naziva decoupage krije se umjetnost dekoriranja predmeta lijepljenjem komadića izrezanog papira, novina ili salveta, uz dodatak boja, pozlaćenih listića i drugih dekorativnih elemenata. Uz adekvatni pribor, ovom tehnikom možemo ukrasiti praktički sve, od kutijica za nakit, boca ili drugih malih predmeta, preko tekstila, torbi i obuće do namještaja. Jednostavna je, a ne treba izdvojiti puno novca da bi se željenom predmetu podarilo novo, unikatno ruho.
Ova tehnika datira iz dvanaestog stoljeća. Nastala je u Sibiru, gdje je prvotno korištena za – ukrašavanje grobnica! Ubrzo je našla put do Kine, a tamošnji umjetnici izrezanim papirom su ukrašavali lanterne, prozore i drvene škrinje. Zamah je doživjela u sedamnaestom stoljeću, kad su europski plemići masovno počeli kititi svoje domove na ovaj način. Tehnika je bila sljedeća: slikari bi naslikali određeni motiv, a potom bi ga decouperi lijepili na odabrane komade namještaja. Na cijeni su naročito bili radovi firentinske škole, koja se dičila stilom s religijskom tematikom i zlatnim detaljima.
Možda najpoznatija dekupažistica u povijesti bila je Mary Delany (1700. – 1788.), Engleskinja koja je u dobi od 71 godinu stekla slavu radovima za kraljevski dvor. Ova šutljiva i skromna starica stvarala je “papirne mozaike”, kako ih je zvala, od salveta i ručno bojenih detalja. Njeni radovi bili su specifični po tome što je biljke, omiljeni motiv, prikazivala iznimno detaljno te, s botaničkog gledišta, realno. Do svoje osamdeset osme, kad se zbog oslabljenog vida povukla u mirovinu, izradila je 1.700 decoupagea, a mnogi od njih čuvaju se u Britanskom muzeju umjetnosti.
Piše: Lucija Kapural
