Uljez u noći: Krvava odiseja Richarda Ramireza

Richard Ramirez (1960. – 2013.) zapamćen je kao jedan od najzloglasnijih serijskih ubojica u američkoj povijesti. Tom “statusu” nije doprinio samo broj žrtava ili sadistička okrutnost pri izvršenju zločina, već činjenica da je udarao ondje gdje se ljudi osjećaju sigurnima i zaštićenima – u njihovim domovima. Za vrijeme njegova krvavog pohoda od lipnja 1984. do klovoza 1985. godine, Los Angeles je bio u panici, a prodaja protuprovalnih brava dramatično je porasla. Tko je čovjek koji je hladnokrvno gledao kako se gasi život najmanje četrnaestero ljudi?

Richard Ramirez odrastao je u El Pasu u Teksasu, kao najmlađe dijete u siromašnoj obitelji meksičkih imigranata. Otac Julian rintao je od jutra do mraka na nekoj plantaži, a probleme s neposlušnim potomcima rješavao je šakama. Dječakov život počeo se mijenjati kad ga je pod svoje uzeo stric Miguel. Krupan i samopouzdan veteran vijetnamskog rata, predstavljao je sve ono što je nesigurnom dječaku nedostajalo i čemu je težio. Neobično uzbuđenje proželo je šesnaestgodišnjeg Richarda kad ga je stric pozvao ustranu i pokazao mu dvije fotografije: na jednoj se vidjelo kako siluje mladu Vijetnamku, a na drugoj kako joj odrubljuje glavu. “Vidiš, mali, ovo ti znači imati moć. Nikad nikome nemoj polagati račune zbog svojih postupaka!”, pedagoški je savjet koji Miguelov štićenik nikad nije zaboravio. Da nije riječ o pukoj samohvali, voljeni striko vrlo brzo mu je pokazao. Nakon što su se vratili iz lova, otišli su na pivo u Miguelovu kuću. Nakon što mu je supruga prigovorila zbog kašnjenja, dograbio je pušku i ubio je. Zahvaljujući vještom odvjetniku, koji je igrao na kartu privremene neuračunljivosti prouzročene ratnim traumama, ubojica je dobio samo nekoliko godina zatvorske kazne. Richard je pak dobio dragocjenu lekciju. Shvatio je koliko je nit života tanka. I kako ju je lako presjeći.

Kao sedamnaestogodišnjak, napustio je školovanje i posvetio se pušenju velikih količina marihuane i slušanju heavy metala. Životario je po El Pasu, a lovu potrebnu za drogu nabavljao je sitnim krađama. Prepušten sebi, hranio se brzom hranom i šećernim sokovima, pa su mu zubi istrunuli a zadah bio odvratan. U Los Angelesu, gdje se tri godine kasnije preselio, s marihuane se prebacio na kokain i počeo opsesivno slušati glazbu grupe AC/DC, osobito pjesmu “The Night Prowler”, koja govori o provaljivanju u ženske sobe pod okriljem noći. Riječi omiljene numere odlučio je provesti u praksi.

Njegova prva žrtva bila je 79-godišnja Jennie Vincow. Te vruće ljetne noći, u lipnju 1984., starica je odlučila ostaviti otvoren prozor, što je Ramirezu olakšalo posao. Nečujno poput mačke, ušuljao se u njenu spavaonicu. Dok je slušao usnulu ženu kako diše, srce mu je snažno bubnjalo. Izvadio je veliki lovački nož iz korica obješenih o remen hlača. Oštrica je bljesnula na mjesečevoj svjetlosti… Jennieno tijelo pronađeno je dva dana kasnije. Obdukcija je pokazala da je bila divljački pretučena i silovana, a grkljan joj je bio toliko duboko zarezan da se glava umalo odvojila od vrata. Na zidu kupaonice, krvlju ubijene bio je nacrtan pentagram.

Nema sumnje da se Ramirez, poput većine serijskih ubojica, neko vrijeme hranio fantazijama o počinjenom zločinu. Slike su, međutim, u njegovom umu počele blijedjeti. Jednom opijen moći koju je pružalo odlučivanje o nečijem životu, trebao je svježu krv. Dvadesetdevetogodišnja konobarica Angela Barrios oko ponoći se vraćala kući, nakon naporna radnog dana. Ušla je autom u garažu, a u trenutku kad je izašla iz vozila, spazila je visokog muškarca odjevenog u crninu. Kad je ugledala pištolj u njegovim rukama, djevojka je vrisnula. Hitac pištolja u garaži je zazvučao poput bombe. Angela se uhvatila za prsa i srušila na pod. Bila je ranjena u lijevo rame, no znala je da njena jedina šansa za preživljavanje leži u tome da se pravi mrtva. Ramirez je nekoliko puta udario nogom u njeno tijelo, no hrabra je žena ležala savršeno mirno. Ni nakon što je napadač otišao, nije se usuđivala pomaknuti. Iz mrtvila ju je prenuo još jedan hitac. Kad je ušla u stan, shvatila je da njena cimerica Dayle Okazaki nije bila njene sreće. Ležala je u lokvi krvi, prostrijeljene glave. Namještaj je bio razbacan, a dragocjeni nakit je nestao.

Ubojstvo Dayle Okazaki nije zadovoljilo Ramirezovu žeđ za krvlju. Ponovno je napao iste večeri, a žrtva je ovaj put bila tridesetigodišnja Kineskinja Lian Yu. Nesretnu ženu odvukao je iz njena automobila u područje Monterey Parka i nekoliko je puta ustrijelio. Umrla je sljedećeg dana u bolnici. Tri dana kasnije, ponovno je udario. Žrtvi, koju je silovao a potom joj prerezao grkljan, bilo je samo osam godina. Los Angelesom je zavladala panika, a novinari su se raspisali ubojitom monstrumu kojem su nadjenuli nadimak “Noćni vrebatelj”.

Kad je te nedjelje Peter Zazzara pozvonio na vrata roditeljskog doma, odgovorila mu je grobna tišina. Začuđen, budući da je nedjeljni ručak već godinama bio tradicija, mladić je dohvatio ključ ispod otirača i ušao u kuću. Prizor koji je ugledao natjerao ga je na povraćanje: njegov otac ležao je u podu prostrijeljene glave, a majčino nago tijelo nalazilo se na krevetu. Iz njene lijeve dojke stršao je držak noža, a oči su joj bile iskopane. To dvostruko ubojstvo očito je pričinilo veliko zadovoljstvo Ramirezu, jer je od tada napadao pretežno parove. Šest tjedana kasnije, provalio je u dom Harolda i Jean Wu. Muža je ustrijelio na spavanju, a ženu je izmlatio metalnom šipkom a potom više puta silovao. Krvavu i polumrtvu, natjerao je Jean da opetovano ponavlja kako voli Sotonu. Premda je imala frakturu lubanje, žilava žena je preživjela i dala policiji detaljan opis napadača.

Ramirezov ubilački bijes vrhunac je dostigao u proljeće 1985. godine. U mjesec dana izvršio je petnaestak napada, ostavljajući iza sebe mrtve, ranjene i duboko traumatizirane ljude. Nakon što je silovao i premlatio šestogodišnjeg dječaka, bijes građana ništa više nije moglo stišati. Oformljena je skupina “Noćni vrebatelj”, a činili su je dobrovoljci koji su noću patrolirali ulicama Los Angelesa. Kako su mediji iscrpno izvještavali o njihovim aktivnostima, Ramirez odlučuje na neko vrijeme umaknuti iz grada. Odlazi u San Francisco, gdje je ubio muškarca nevjerojatnog imena Peter Pan, silovao njegovu ženu i ostavio sotonističke znakove po stanu. Nakon toga se vratio u Los Angeles i, u zadnjem danu kolovoza 1985., posljednji put napao. Dvadesetdevetgodišnjeg Williama Carnsa ustrijelio je u glavu, a njegovu curu Renatu Gunther sodomizirao i brutalno premlatio. Srećom, žena je bila dovoljno prisebna da zapamti registarsku oznaku automobila kojim se napadač odvezao. Napušteno vozilo pronađeno je nekoliko dana kasnije na parkingu u predgrađu Los Angelesa. Istraga je pokazala da je automobil ukraden, no sreća se ponovno osmjehnula detektivima: pronašli su djelomičan otisak palca na volanu. Baza podataka u Sacramentu bila je ažurirana samo nekoliko dana ranije, pa je policija dobila savršenu podudarnost. Otisak je pripadao sitnom kriminalcu Richardu Ramirezu.

Sljedećeg je dana fotografija ubojice bila na naslovnicama svih novina u Los Angelesu. Ramirez je za to doznao kad je ušao u ljekarnu u istočnom dijelu grada i vidio kako neki kupac zuri u njega. Kad je ugledao novine u čovjekovoj ruci, Ramirez se dao u bijeg. Pokušao je ukrasti automobil, ali ga je svladala skupina bijesnih građana. Policajci su na poprište događaja stigli u zadnjem trenutku da ga spase od linča. Suđenje, koje se pretvorilo u medijski cirkus, razvuklo se preko svih granica, no pravda je na koncu stigla ubojicu. U studenom 1989. godine, Ramirez je proglašen krivim za četrnaest obojstava i osuđen na smrt u plinskoj komori. Izvršenje kazne nikad nije dočekao. U lipnju 2013. godine, limfom je obavio posao koji je pravosuđe odgađalo gotovo četvrt stoljeća: u zatvorskoj bolnici odnio je život Richarda Ramireza.

Piše: Lucija Kapural

Komentari