Ulična rasvjeta, jedaći pribor, gromobrani? Za Crkvu, sve to su bila đavolja posla!

Da crkvene dogme i tehnološki napredak kroz povijest nisu išli ruku pod ruku, kristalno je jasno. Evo nekoliko izuma koje su crkveni dostojanstvenici otpisali kao “đavolja posla”:

Jedaći pribor

Oko 7. stoljeća, viljuška je, kao simbol bogatstva i moći kraljevske obitelji, korištena na ceremonijalnim okupljanjima u Maloj Aziji. Ovaj pribor je potom došao u Bizant, postavši hit na stolovima plemića. Bizantska princeza, koja se udala za glavu Mletačke Republike, u 11. stoljeću je donijela viljušku u Europu, preciznije Italiju. Ono što se pouzdano zna jest to da je Crkva novi jedaći pribor proglasila svetogrdnim. Sv. Petar Damiani, jedan od najvećih reformatora svoga vremena, zgađeno je opisao princezine prehrambene navike: “Ovisna o luksuzu, nije željela dodirivati hranu prstima već je eunusima naređivala da je režu na male dijelove, koje bi kasnije nabadala čudnim zlatnim instrumentom s dva šiljka te ih tako prinosila ustima.” Njegovi crkveni kolege prijetili su svome stadu vječnim prokletstvom ukoliko prihvati ovu modu, grmeći s oltara kako nam je Bog dao “prirodne viljuške”, prste, te da ove naprave, logično, mogu biti jedino od Nečastivog glavom i papcima.

Polifono pjevanje

Papa Ivan XXII. je godine 1324. zabranio “đavolju novotariju”, glazbu koja ima akorde. Crkvena glazba je, naime, ranije poznavala samo unisono, papinom uhu ugodno pjevanje. Polifonija, glazbena tekstura koja se sastoji iz dvaju ili više melodijskih glasova koji su naoko nezavisni ali ipak srodni, crkvenog poglavara dovela je do ludila. Dao joj je “prst dolje”, objasnivši kako će “zatrovati uho a da ga ne zadovolji” te, još gore, stvoriti “čulnu i vulgarnu atmosferu” na misama.

Gromobrani

Crkveni oci iz Massachusettsa pronašli su uistinu neobičnog krivca za snažan potres koji je 1755. pogodio tu saveznu državu – gromobrane! Preciznije, tvrdili su kako je podrhtavanje tla izazvao pokušaj Benjamina Franklina da “kontrolira nebesku artiljeriju svojim heretičkim štapom”. Zanimljivo, kroz povijest su upravo ti “heretički štapovi” crkvama, čestim metama munja, nebrojeno puta pomogli da ne pretrpe značajnija noštećenja.

Ulična rasvjeta

Što bi, pobogu, netko mogao imati protiv korisne stvari kao što je ulična rasvjeta? Za katoličku crkvu, odgovor je bio jednostavan. Papa Grgur XVI. ju je 1831. zabranio u Vatikanu, objasnivši kako je Bog stvorio dan i noć te da je ono što je nazvao “orgijanjem svjetlima” izravno prkošenje Njegovim zakonima.

Piše: Lucija Kapural

Komentari