Ubojstvo Kirova: Opravdanje za Staljinove čistke

Ilustracija

Da život zna napisati bolje političke trilere od onih filmskih pokazuje idući članak. U konkretnom tekstu riječ je o Staljinovim spletkama, koje su najvjerojatnije rezultirale uklanjanjem njegova popularna protivnika, a zatim i uspostavom diktature te obračunavanjem sa ostalim protivnicima, ali i drugim nepoželjnim figurama. Volite li zapetljanu tematiku, zavirite u članak koji smo danas za Vas pripremili.

Popularan političar

Sergej Mironovič Kirov bio je sovjetski revolucionar koji se tijekom trećeg desetljeća dvadesetog stoljeća nametnuo kao važan političar u  SSSR-u. Bio je pristaša Staljinove politike, ali u znatno umjerenijem tonu. Obnašao je brojne dužnosti pa je tako bio član Politbiroa, a od 1934. postao je sekretar CK Svesavezne komunističke partije (boljševika). Upravo je njegova popularnost najvjerojatnije rezultirala zbivanjima, blago rečeno, vrlo nepovoljnim po samog Kirova.

Kako se riješiti protivnika?


Ubojstvo Kirova bio je događaj koji je pokrenuo čistke u Sovjetskom Savezu i postavio na pozornicu Staljinovu diktaturu te je imalo ogroman utjecaj na dvadeseto stoljeća prema riječima Amy Knight, gostujuće predavačice Odjela za političke znanosti Sveučilišta Carleton u Kanadi. Ona navodi da je Kirov bio izrazito popularan u stranci i ističe njegovu karizmu i govorničke vještine. U vrijeme atentata njegova je popularnost bila u porastu za razliku od Staljinove. Može se pretpostaviti da se Staljin bojao za svoju poziciju te da se odlučio riješiti protivnika.

Ubojstvo s leđa i puno dilema! 

Ubijen je u do danas potpuno nerazjašnjenim okolnostima 1. prosinca 1934. Njegov ubojica bio je mladi problematični komunist  Leonid Nikolajev. Uz Kirova je tog dana u prostorijama Instituta Smolny u Lenjingradu (danas Sankt Peterburg) bio samo jedan tjelohranitelj, a ne više njih, kako je bilo uobičajeno, a ubijen je hicem s leđa. Tjelohranitelj koji je bio s njim toga dana, stradao je u prometnoj nesreći koja se dogodila već sutradan. Vrlo prikladno, zar ne? Nakon ovog atentata Staljin je još istog dana donio protuterorističke zakone, koji su omogućili da se neometano uhićuju ljudi osumnjičeni za terorizam, kao i da ih se može pogubiti u roku od 24 sata.

Nikolajevu nije bilo spasa

Nikolajev je strijeljan krajem prosinca, naime, njegova je žena Milda Draule  bila prema nekim teorijama Kirovljeva ljubavnica i na taj način mogući motiv Nikolajevljevog čina. O ovim zbivanjima je Nikita Hruščov pokrenuo istragu u pedesetim godinama 20. st.,  koja ja završila zaključkom koji ne isključuje Staljinovo sudioništvo u Kirovljevom ubojstvu. Kasnije je istragu u drugoj polovici osamdesetih ponovno otvorio Mihail Gorbačov, a ona je ukazala da ne postoje materijalni dokazi koji bi konkretno potvrdili Staljinovu upletenost. Iako se ovo ubojstvo dogodilo prije više od 85 godina i dalje je predmet rasprava i kontroverzi. Neovisno o pravim razlozima ubojstva Kirova, Staljin je, slučajno ili prije manje slučajno, iskoristio ovu situaciju i pokrenuo velike čistke kojima je tijekom druge polovice tridesetih poubijao velik broj svojih protivnika. Procjenjuje se da se malo “zanio” u likvidacijama u kojima je život izgubilo između 500 000 do čak milijun ljudi.

Uglavnom materijalni dokazi više ne postoje, ili za sada nisu nađeni, no sve upućuje da je Staljin taj koji je imao najviše koristi od njegova ubojstva i da je tu svoju prednost dobrano iskoristio. Je li tome doista bilo tako za sada nismo sigurni i možemo zaključiti da postoje “podeblje” indicije koje tome idu u prilog.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari