Ubojica se danima skrivao u kući svojih žrtava: Je li moguće da ga je na krvoproliće nagnala sramotna obiteljska tajna?

Kad je Maria Baumgartner doznala da je dobila posao sluškinje na nevelikoj ali dobro održavanoj farmi u Bavarskoj, sedamdesetak kilometara udaljenoj od Münchena, bila je presretna. Našla se, naime, u financijskom škripcu, a za ženu njenih godina – upravo je bila navršila četrdeset četvrtu – takve pozicije nisu se često nudile. Na mjesto svoje nove službe stigla je pomalo prohladna proljetnog petka, 31. ožujka 1922. godine. Njeni ljubazni poslodavci, peteročlana obitelj Gruber, predložili su joj da počne raditi od ponedjeljka, no Maria je inzistirala da dođe još prije vikenda, kako bi se smjestila i barem okvirno upoznala s predstojećim zaduženjima. Ta odluka koštat će je života – zajedno s ostatkom obitelji, na svoj prvi radni dan postat će žrtvom jednog od najokrutnijih i najzagonetnijih zločina u njemačkoj povijesti.

Ono što zlosretna žena nije mogla znati bila je činjenica da se na osamljenoj farmi Hinterkaifeck danima prije njezina dolaska događalo nešto čudno. Pater familias Andreas Gruber, vitalni 63-godišnjak, na trijemu je pronašao novine koje nitko iz obitelji nije bio kupio, a istog dana otkrio je da su rezervni ključevi kuće nestali. Nije pridavao mnogo pažnje tim događajima, baš kao što nije htio saslušati ni jadikovke mlade sluškinje, Marijine prethodnice. Djevojka se, naime, žalila na neobične zvukove koji dopiru s tavana, a Andreas je njen strah pripisao histeriji. Uvjerena da je kuća opsjednuta duhovima, ova je dala otkaz te zauvijek napustila imanje. Tajanstvenu buku čula je i gazdina supruga Cäzilia, ali ju je pripisala puhovima. Osim vremešnih supružnika, u kući je živjela i njihova kći Viktoria, 35-godišnja udovica s dvoje djece, semogodišnjom Cäzilijom, koja je dobila ime po baki, i dvogodišnjim Josefom. Zaposlena brigom o dvoje nejačadi, mlada žena nije ni obraćala pažnju na neko tamo struganje i škripanje. Obitelj se prvi put zabrinula kad je Andreas ugledao tragove u snijegu: vodili su iz šume do ulaznih vrata kuće, ali ne i u obrnutom smjeru. Logičan zaključak, da je netko ušao u kuću ali nije iz nje izišao, pao mu je napamet, no nakon površne pretrage kuće ga je odbacio: ta tko bi izvodio takve psine? Zar nije vjerojatnije da je njegova stara, pomalo senilna ženica išla po drva u šumu i donijela ih u kuću, a potom posve zaboravila na to? Netko je, međutim, bio u kući. I čekao.

U subotu, na vrata Gruberovih pokucao je trgovac kavom, kako bi preuzeo narudžbu, no nitko mu nije otvorio. Mještani su se pomalo zabrinuli kad se obitelj nije pojavila na nedjeljnoj misi, koju nije propuštala, no nitko još ništa nije poduzimao. Alarm im se upalio tek u utorak, nakon što je na farmu stigao majstor koji je, po prethodnom dogovoru, trebao popraviti stroj za mljevenje stočne hrane ali je, baš poput trgovca, “poljubio vrata”. Ovaj je prijateljima ispričao o sablasnoj tišini koja vlada na farmi, nakon čega je skupina lokalnih mladića odlučila posjetiti dom Gruberovih i provjeriti što se događa. Kad su ušli u staju, dočekao ih je prizor iz noćne more: ondje, razbacana po sijenu, ležala su trupla obitelji, a krvi je bilo toliko da je jednom od mladića pozlilo.

Istražitelji, koji su ubrzo stigli na poprište zločina, zaključili su da je ubojica namamio ili natjerao Gruberove u staju, a potom im jednom po jednom smrskao lubanje. Tijelo njihove nove služavke pronađeno je u krevetu, toliko unakaženo da joj se nisu raspoznavale crte lica, dok je beba Jozef masakriran u svojoj kolijevci. Iskazi susjeda, koji su vidjeli kako iz dimnjaka izlazi dim i nakon toga kobnog petka, pokazali su policajcima da se počinitelj zadržao u domu Gruberovih i nakon što ih je pobio. Obdukcija je pokazala da su žrtve ubijene hladnim oružjem, po svoj prilici pijukom, te da su sve – osim malene Cäzilije – umrle relativno brzo. Da je djevojčica dugo patila, pokazali su pramenovi kose u njenim šakama – nesretnica je prije smrti iščupala vlastite vlasi!


Prvotna hipoteza, da je motiv zločina bila pljačka, vrlo je brzo odbačen – u kući je pronađena poprilična svota novca, kao i mnoge dragocjenosti. Ispitano je i nekoliko problematičnih osoba iz toga kraja, no sve su imale alibi. Kako je istraga napredovala, jedna od žrtava, mlada udovica, sve više je ulazila u njen fokus. Ono što su policajci isprva otpisali kao zlobna seoska ogovaranja, da je Viktoria Gruber bila u incestuoznoj vezi s ocem, pokazalo se istinitim – godine 1915. oboje su bili uhićeni zbog sumnje u taj zločin.

Nakon što je jedan od mještana ispričao kako je u okolici vidio Karla, Viktorijina supruga koji je “poginuo” na bojišnici u Prvome svjetskom ratu, počeli su špekulirati o ideji da je on čovjek kojeg traže. Je li moguće da je zamijenio identitet s nekim od poginulih suboraca? Da se potom, znajući za rodoskrvnu vezu svoje supruge, skrivao u kući poput zloduha te čekao priliku za osvetu? Postoji li mogućnost da je ubio i djecu, znajući da zapravo nisu njegova nego Andreasova? Odgovori na ova pitanja nikada nisu pronađeni, a identitet ubojice je – zbog kontaminiranja mjesta zločina i manjka dokaza – ostao nepoznat.

Piše: Lucija Kapural

Komentari