Ako se zgražate nad fotografijama botoksiranih, iskvarcanih, skakpelom oblikovanih slavnih dama s umjetnim noktima, trepavicama i ekstenzijama u kosi, po svoj prilici niste upoznati s onim što su žene – i neki muškarci – u prošlosti činili ne bi li zadovoljili tada važeće estetske ideale. Donosimo listu najbizarnijih rituala uljepšavanja kroz povijest!
Za lijep osmijeh curin, brine se portugalski urin!
Da je blještav osmijeh važan sastojak ljepote, dobro su znali drevni Rimljani. Kako vodice za ispiranje usta u to vrijeme nisu bile dostupne, ovi estetski osviješteni ljudi iznašli su prirodno sredstvo za izbjeljivanje zuba – grgljanje mokraće! Ali ne one bezvezne domaće: onovremeni “beauty stručnjaci” znali su pišalina Portugalaca daje najbolje rezultate na planu svježeg daha i bisernobijelih zuba, pa su je uvozili. Zanimljivo, pokazalo se da je amonijak koji urin – svaki, ne samo portugalski – sadrži dobar za dezinfekciju usne šupljine, pa se urin dodavao sredstvima za grgljanje sve do osamnaestog stoljeća.
Draga, nešto si mi blijeda… Bit će da imaš love!
Biti poželjan koncem sedamnaestog stoljeća značilo je izgledati poput friško ekshumirana leša. Tada je, naime, trend aristokratski blijede puti bio na svome vrhuncu. Boja u licu je, naime, bila pokazatelj da osoba provodi dosta vremena na otvorenom, što je najčešće značilo da se, bože oslobodi, bavi fizičkim radom. Dakle, što je vaša put više podsjećala na onu netom pomuzena mlijeka, to ste se bogatijima doimali. Za izbjeljivanje lica se koristila smjesa bijelog olova, kalcijevog karbonata i hidroksida, koja se nanosila na lice i tijelo. Riječ o iznimno toksičnoj kombinaciji, pa su se javljale nuspojave u rasponu od ćelavljenja do smrti – ali kakva je to divna put bila!
Riješi se sala, pojedi trakavicu!
U ne tako davnoj prošlosti, početkom devetnaestog stoljeća, engleskim damama koje su željele izgubiti suvišne kilograme bez truda ponuđeno je jednostavno a opet ingeniozno rješenje: konzumacija jajašaca svinjske trakavice. Ne, nisu morale jesti sirove odreske, nego su se jajašca prodavala uredno zapakirana u kapsulama. To im je omogućavalo da do mile volje uživaju u omiljenim delicijama i prinošenju žlice ustima kao jedinoj fizičkoj aktivnosti dok bi ih marljiva trakavica, koja bi se nastanila u crijevima, oslobađala viška kalorija. Kad bi postigle željenu težinu, pobornice ove “dijete” jednostavno bi posjetile liječnika, koji bi im parazita uklonio kirurškim putem.
Žena s maskom
Žene koje su imale isturene brade, orlovske “kljuke” ili, nedajbože, bucmaste obraze, anno domini 1912. bile su sretne što među njima živi Lillian Bender. Ova sredovječna gospođa, koja je život posvetila potrazi za “svima dostupnim estetskim savršenstvom”, popularnost je stekla podesivom gumenom maskom za lice. S njom, istinabog, niste mogli micati glavu niti pričati, ali je to bila mala cijena za “uklanjanje bora i viška mesa s lica te modeliranje ljupke, ženstvene brade i prekrasnog nosa”, kako se njen izum reklamirao. Ovo čudo tehnologije, koje izgleda kao svojevrsni korzet za lice, po svoj je prilici poslužilo kao inspiracija za masku Hannibala Lectera u filmu “Kad jaganjci utihnu”!
Piše: Lucija Kapural
